Dražesna je zbilja zagrijana za projekt. I to mi je drago. Stvarno je važno da to radi netko tko želi, a ne da mora ili da je plaćen. E, ali sad ide na put. I onda opet ide na put. Sada to zovemo zajednički posao. To jest mi smo autorice jedne knjige. Donijela mi je na kavu neke skice i puno dječjih crteža. Pa sam i ja prekopala dječje crteže (Tornadove, Kvisko za par dana puni punoljetnost). Ima toga dosta. Djeca crtaju bez opterećenja. To će Dražesnoj biti kao neka idejna skica, pa će se ona nadovezati.
Crtala je puno priča, ali sam joj rekla da se skoncentrira na jednu.
Ostale stvari baš nisu u nekoj fazi. Ne mogu naći vremena da završim one dvije priče koje mijenjam. Tek sam počela. I stalno nešto drugo ima veću važnost. Frajeri se uopće tako ne ponašaju. Oni se usredotoče na svoju ideju i gotovo. Nije važno što ih netko čeka, ili treba.. I zato naravno uspiju. Ali to nije tema ovog bloga. To je samo istina koja me ponekad zasmeta.
Post je objavljen 25.01.2007. u 17:25 sati.