Lutaš ulicama bez cilja i odredišta...
I shvatiš da to baš i nije tako...
Jer uvijek nekako uspiješ završiti
Na jednom te istom mjestu.
I ono budi sjećanja.
I vidiš odsječke neke davne prošlosti
U kojem si ti bio netko posve drugi
I danas si drugachiji a opet isti...
S istim onim pitanjem u glavi...
Čemu sve to...
I hodaš dalje,
Ne osvrčeš se...
Katkad svaki pokret izaziva takvu bol u tebi
I ne želiš se okrenuti
Ali to je jače od tebe
I ti to činiš, unatoč boli...
I nastavljaš put...
I onda shvatiš...
Samo na trenutak...
I sretan si...
Samo na trenutak..
Glass and petrol vodka gin
It feels like breathing methane
Throw yourself from skin to skin
And still it doesn't dull the pain
Vanish like a lipstick trace
It always blows me away.
Every cloud is grey,
Dreams of yesterday,
Come home, come home.
I ti ne piješ više votku...od onda...
A mogao bi samo još jednom.
Uništiti sebe do kraja...
I svejedno bol bi bila prisutna.
O, da.
Možda čak i jače.
I ti ne želiš .to.
O, ne.
I opet ne činiš ono što trebaš...
I znaš da ćeš učiniti kao i inače.
Al nije važno.
Ne bi to bio ti onda.
Zar ne.
Ne možeš se poreći, nikada.
Ni u jednom trenutku, iako se činiš kontradiktoran.
Ti to ipak nisi.
Ti si uvijek isti.
Iako se čini drugachije.
To su one lazhne naznake da si se promijenio.
Post je objavljen 25.01.2007. u 20:52 sati.