Marketing
Povratak u budućnost
Štovano čitateljstvo,
brojne obveze, kako poslovne tako i privatne držale su me daleko od kompjutera ali i bloga. Svima koji ste kliktali na ovaj blog u želji da pročitate novi tekst ispričavam se, kao i svima koji su očekivali demistifikaciju ZAMP-a. Naime imam toliko materijala i stvari za reći (napisati) tako da će taj post malo pričekati.
Ono o čemu danas želim pisati je ru, ru, rukomet! U kojoj je mjeri rukomet dio naših života dok traje svjetsko prvenstvo najbolje ilustrira C.U.C.B. koji je sam sebi ograničio gledanje televizije na jednu emisiju dnevno. U njegovom slučaju to je prijenos rukometa. Ne sumnjam da ste svi jučer gledali dvoboj protiv Danske. Oni poduzetniji prije toga su se počastili Ciboninom utakmicom protiv Juventuda. Naravno Cibona je uspjela opet potrgati živce svojoj publici i prokockati vodstvo od +15. Juventud je na mahove izgledao kao kvartovska hakl ekipa, ali Cibona se svojski trudila da izgleda još gore od njih. Na kraju s(p)retna pobjeda koja bi trebala značiti ulazak u TOP 16. A onda su na scenu stupili rukometaši. Nakon izvrsnog prvog kruga u kojem je jedino pitanje bilo s kolikom razlikom će Hrvatska pregaziti svoje suparnike, na red su došli uvijek opasni Danci. Utakmica je bila baš onakva kakvom sam je očekivao. Brza, čvrsta, žestoka i sa dosta taktičkih poteza oba trenera.
Počelo je žestoko i neočekivano. Vodstvo Danaca. Na vratima je bio Jerković, koji bi mogao biti otkriće prvenstva, nastavi li njegova forma rasti kako vrijeme odmiče. Čudan vratar za rukometne pojmove, puno sličniji nogometnom stilu branjenja. Vrlo vješt u obranama nogom, bacanju i zaustavljanju niskih lopti (čak i paradama!). S druge strane manjkav je kod visokih lopti a katkada mu se dogodi da ostavi prvu stativu nepokrivenom. Ispred njega naša neprobojna obrana koja je igrala 3-2-1 a u drugom dijelu igre i 5-1 kada je Lino to tražio. Danci su se suprotstavili granitnom 6-0 obranom koja je na mahove postajala 5-1 ali u toj formaciji izgledali su puno slabije. No krenimo redom... nakon početnog vodstva Danaca koji su startali u visokom ritmu krenuo je naš napad. U prvim minutama Ivano Balić držao je u rukama sve konce naše igre. Zabijao, razigravao, opet zabijao... suvišno je trošiti riječi, ali Ivano mogao bi se ošišati. Glavna fora našeg napada je bila visoki skok i šut preko obrane. Takve lopte najčešće su završavale u danskoj mreži a Hrvatska je polako gradila rezultat i dizala prednost. Červar je izostavio Loserta (bravo Lino!), odmarao Džombu, štedio i Špoljarića. Kaleb se nije mogao podičiti velikom minutažom ali ni dobrom igrom, a Vori je bio čvrst i puno se trudio no protiv obrane 6-0 nije mogao puno. Danci su ga dobro zatvarali i tukli što im ipak nije pomoglo. U zadnjih 10 minuta Červar stavlja neiskusnog rezervnog vratara i Danci započinju s povratkom. Uspjeli su nadoknaditi -5 ali nisu imali snage i sreće da pređu u vodstvo. Njihova taktika da čuvaju Balića im se obila o glavu obzirom da je Balić pravio sprdnje sa svojim čuvarom a obrana im je zbog toga imala čovjeka manje. Na kraju +2 Hrvatske u jednoj čvrstoj ali ipak ne neizvjesnoj utakmici. Naši su nas podsjetili kako još uvijek imaju potencijala da naprave dramu i pojedu nam živce (kao Cibona s početka ovog teksta) ali jednako tako da smo za sve ostale Barcelona, a Balić naš Ronaldinho. Ili tako nešto.
Za kraj mogu samo reći bravo dečki, bravo Ivano, a ti Davore vrati nam se brzo. Večeras ćemo jesti gulaš i tući Mađare. Skočite do lokalne kladionice i uplatite na pobjedu Hrvatske. S hendikepom, naravno :)
Čitam da Tudor sigurno dolazi u Hajduka, 24 sata pišu da će Lino zvati Šolu za četvrtfinale, Jug je matirao Mladost u Gružu, a Australian Open ulazi u završnicu... ovo spominjem kako bih dokazao da postoje i drugi sportovi osim rukometa... ili ipak ne? Nisam više siguran. Jedino što znam je da sam ispred TV-a u 18.15. HTV2.
MaoTze
Post je objavljen 25.01.2007. u 13:30 sati.