Čekali smo, čekali, nadali se, željeli ih... i napokon su nam došli 23. 01. 2007.
Evergrey, švedski progressive/power metal bend, osnovan 1995. godine u Gothenburgu, u utorak su održali svoj premijerni nastup pred hrvatskom publikom.
Svirajući neke od svojih najvećih hitova, predstavili su nam se u najboljem mogućem svijetlu...
Evergey je jedan od meni najdražih bendova, uz čiju sam glazbu uživala, divljala, ali i prolazila i preboljela razna sranja; uz njihove sam pjesme plakala i smijala se; njihova je glazba užitak, a Englundov glas, to je melem za uši...
Evergrey...oni su legende...
Nakon ne-lošeg nastupa Stonegarda (iskreno, nisam ih pretjerano doživljavala, pokušavala sam se uguzit u prvi red - u čemu sam nešto kasnije i uspjela) i pauze, na stejđ su se popeli oni... I show je mogao početi...
Nemam riječi kojima bih mogla opisati to savršenstvo kojeg smo svi postali dio - energija je ispunila klub, svi smo postali dio nečeg... većeg...
The Masterplan
Daleko su nadmašili sva moja očekivanja, dokazali da su jedni, jedini i nezamjenjivi... bogovi...
Ovo je definitivno bio koncert kojeg ću se sjećati cijeli život. Najbolji koncert na kojem sam ikad u životu bila i koji će biti teško nadmašiti.
Kako su to uspjeli? Jednostavno - vidjelo se da sviraju iz gušta, iz ljubavi prema onome što rade, a ne kao neki, jer im je dio turneje... Vidjelo se da poštuju publiku, uspjeli su postići da se osjećamo kao dio tog događaja, a ne kao tek pasivni promatrači... Slušali su publiku, stvorili kontakt s njome...
Zaista, ne znam kako to opisati...
Ekstaza i gotovo orgazmično iskustvo za vrijeme izvođenja "In Remembrance", "I'm Sorry" i "Touch of Blessing"; eksplozija energije i trans u kojem je bila publika dok je svirala pjesma "When the Walls Go Down"... Bogovski!
A Touch Of Blessing
Isplatilo se, posve se isplatilo riskirati pad kolokvija, riskirati i unutarnje krvarenje i slomljene kukove (u jednom momentui našla sam se pritisnuta između metalne šipke i tipa iza mene); vrijedilo je i to što me sada užasno boli vrat i pola leđa, i masnice koje imam... sve je to beznačajno u usporedbi s euforijom i doživljajem koji ću pamtit dok sam živa; A trzalica, i fotografije sa svakim od članova benda bit će predivan podsjetnik na nešto što se ne viđa tako često!
For Every Tear That Falls
Post je objavljen 25.01.2007. u 10:36 sati.