ljudi malo sam se skulirala.skužila sam da je tak kak je.i da ja,a ni nitko drugi ne može na to utjecati.osim onog tamo gore...
nisam ziher,ali mislim da sam se skroz promjenila.nabolje.ugl.shvatla sam neke stvari,o meni,o drugima...
nisu sve tako ludo osječajni kao ja. bar ne ljudi oko kojih ja živim.ne mislim da su moje frendovi glupi,tvrdi kao orasi i bez srca. samo se znaju vrlo dobro kontrolirati. a ja ne. a jebiga.
fakat sam puno razmišljala ovih dana. i skužila da je sve prolazno,da moram živjeti iz dana u dan,ne gubeći ni jedan. jednostavno moram živjeti svaki dan kao da mi je posljednji. ne smijem tugovati,zatvarati se u sebe zbog nekog tužnog događaja. možda me već sutra dok budem prelazila cestu bukne neki auto ili bus.
i ke bum onda? gore na nebu plakala zake nisam više uživala dok sam mogla? a ne. od sada više definitvno ne!!! naravno da sam još uvijek u totalnom bedu. al sam se malo skulirala.malo puno.
VRIJEDI ŽIVJETI!!!
Post je objavljen 25.01.2007. u 10:31 sati.