Samoća. Beskrajna nedohvatna samoća.
Pogledi poput zraka iz Svemira.
Misao koja se kroz misao izgovara.
Bez riječi. Pogled kao jedini pedalj
čvrstog tla. Provalija bez ruba.
Smijemo li pasti u nekoga.
Smijemo li odjeknuti
dok nas steže praznina.
Neobjašnjivost.
Kako nas imaju oni koji nas nemaju?
Kako nas slute oni što ne znaju?
Kako nas osjete?
Mi smo zrnca i svako malo nas
okreću da curimo kao njihove
dragocjene privatne ure.
Neke nas nikada ne dotiču ruke
i po njima smo samo sat
kog pokreće Sunce.
Živi osjete Sunce.
* * *
Bezbolnost.
Neosjetnost.
Nježna kao prvi snijeg.
Kristalna amputacija praznine.
Nitko nikada neće umjeti nacrtati trag
po kom su srebrne paučine svu noć
plele hvataljke za zvijezde.
Lica uče bajku mrzle topline.
Rječice se razlijevaju u ledove.
Slikarije mašte postaju naprsline.
Koračamo. Malo nespretno.
Ali dobro je. Tvrdo je ispod.
Riblja će tijela preživjeti učinjene zastoje.
Važno je imati hladne puteljke krvi.
Uokolo tragovi, krckanja i mlade srne.
Plašljivo vole svijet.
Ispituju. Osluškuju horoskop grančica.
Nevoljnim letom spuštaju se sove.
Sitost otupljuje.
U neki predivan trenutak bljesnut će
sa istočina Novo Siječanjsko Sunce.
Život se miluje u kutku svome.
Lijepo je imati topline.
* * *
Put u treperavost.
Šuma se u sebi lomi u bijele krhotine.
Drveće s udivljenjem motri svoje nove kristale.
Oživješe nevidljive vilinske staze.
Potoci koraknuše u ledove.
Pucketaju kore.
Studenom zubljom pršte grančice.
Nebo se prima za jasenove vrške.
Oblaci guraju mljekarske dvokolice tišine.
Nitko nije vidio prve pahulje.
Bajka je.
Nitko nije vidio Noćno Sunce.
Skriva se.
* * *
Misli se čitaju mislima.
Zvona se potežu strepnjama.
Putevi bijeli pod snjegovima
otiđoše nekamo s našim pismima.
Mirišu tople šalice tišina.
* * *
Pozdrav u jutro bijelih tišina.
Nebeske Draguljarnice rasuše svoje kristale.
Raširiše se zjenice ljepote.
U potoke poskrivaše se zvijezde.
Meko je korakom sjeći
oštre rubove tišine.
Voljeti svijet.
Šapnuti sebe.
* * *
/Dragi Prijatelji, netko je nehotice unio ovdje
još malo simpatične zabune.
Ne, nije mi bio rođendan jučer.
Rođen sam u mjesecu
mrzla imena, s dušom Škorpiona. Hvala što
k mojim vatrama donosite luči od kojih
pucketaju, blistaju i sjaje plamenovi Prijateljstva,
Ljubavi i Miline.
Ako netko znade kako se izlazi na kraj
s blogovskim sjenama, neka napiše.
Ne zbog mene. Zbog sviju onih koji se
s istom pakošću suoče.
Ja sam čudnovatom dioniku svog prokletstva
već ionako oprostio sve./
Post je objavljen 25.01.2007. u 07:51 sati.