Baš krenuh na spavanje, bacih pogled kroz prozor i gle čuda - snijeg! Priroda nas ipak nije iznevjerila! Zima je stigla. Istina, možda ipak mjesec dana kasni, ali glavno da je stigla. Već sam mislio da će ovo biti jedna od rijetkih godina kad neću vidjeti ni jednu pahulju snijega....
Možda su se pahuljice dale i naslutiti....ovih dana cijela Europa zametena snijegom.... baš me danas (tj. jučer) frendica iz Stuttgarta pitala jel je i nas zatrpao snijeg. Kod njih je kaos. U školi ih u razredu sjedilo samo dvoje.
Odgađam malo spavanac pa pišem ove retke i svako tolko bacim pogled kroz prozor.... fino pada....najljepši je ovaj prvi snijeg....
Ustvari uvijek zaboravimo da zima tek počinje 21.12. i onda stalno kukamo kak nema snijega za Božić i onda napada u 1. i 2. mjesecu....
Nadam se da će ovaj snijeg potrajat. Za sutra prognoziraju najviše 2°C i isto nekaj snijega. Kolko tolko obećavajuće. Volim kad je zima - zima. Hladna.... snijeg do koljena.... Volim čistiti snijeg.
Mislim da me nijedna prirodna pojava ne fascinira toliko kao snijeg.
Ovom prilikom bih podsjetio na jednu veliku bitku koja se vodila jednog podneva zime '94. ili '95. na jednom od brežuljaka Medvednice. Sve je počelo bezopasnom igrom grudanja.... koja se nakon pola sata pretvorila u neravnopravnu, bespoštednu i beskompromisnu borbu velikih i malih. Tri mlada junaka protiv ostatka razreda (koji je, usput rečeno, bio najveći u školi - 35 učenika). Razdvajala ih je samo ulica, a nadbrojčanima zaklon pružao samo dvorišni ulaz jedne kuće (u daljnem tekstu, tvrđave). Zrakom su letjele svakakve grude; i male i velike i tvrde i mekane, ali i ubojite 'ledenjače'....sve je bilo dozvoljeno....pa čak i nesportska upotreba metle.... prsa u prsa....licem u lice. grudom u facu. ledenjačom u dupe. bilo je pokušaja diverzije, proboja linija, no i jedni i drugi su junački držali svaki svoju stranu. Ni pokušaji prijevare i potkupljivanja nisu urodili plodom. Uz toliki ponos i hrabrost, izdaji nije bilo mjesta! Brojčano nadmoćniji su zahtjevali bezuvjetnu predaju koja je svaki puta bila bez razmišljanja odbijena; čuli su se uzvici: "u ime Pere Kvržice i Dore Krupićeve!"
Bitki nije bilo kraja, obje strane su odolijevale neviđenim napadima i nikad lucidnijim ratnim taktikama....tvrđava je i dalje bila neosvojiva....zalihe snijega su već nestajale....
obje strane su bile na izmaku snaga, a i svi su već kasnili doma na ručak po sat vremena.... bitka je okončana posredovanjem časne sestre koja je u školi predavala vjeronauk; postignut je sporazum kojim su obje zaraćene strane pristale na remi. Povjesni analitičari i dan danas tvrde da je herojska trojka tim dogovorom manje profitirala, a i frendova baka dan danas proklinje kolko je tog popodneva trebala snijega očistit pred svojim ulazom koji je doslovno izgledao kao da je bomba pala....
Al sam nakenjo gluposti....
Odoh ja pajkiti! Možda sanjam i snjeguljicu....
Post je objavljen 25.01.2007. u 02:13 sati.