Marketing
Izvješće
Moglo bi se reći da su doček '07 u Bratislavi obilježile pive koje smo pili od kad smo stigli u grad. Ipak su pive u pubovima i bircevima od 4 - 6 kn. Pili smo uglavnom njihove lokalne pive, a najviše mi se svidjela piva Dobré pifko koja slovi i kao študentova piva.
dan I. (30.12.'06.)
Kad smo došli u Bratislavu (oko pol 9), prvo smo išli u slobodno razgledavanje centra, što se svelo na to da je pola ljudi išlo u mjenjačnice, a pola se dalo u potragu za bircevima koji rade. Mi smo se dakle smjestili u jedan fora birc na trgu, birc je nešto ko slastičarnica, samo bez kolaća i sladoleda, no sve slastice su prozvedene od čokolade. Za naručiti je bilo razno-raznih čokoladnih napitaka, likera, frapea i kava, a u izlogu su bili primjerci čokoladnih bombonjera koji ti povećavaju očne zjenice i ativiraju usne slinovnice.
No mene se ipak više dojmilo nešto drugo – čokoladna fontana!
Sjedeći tako, čekali smo konobaricu, koja je zajedno sa svojom kolegicom non stop prolazila pored nas ne obazirući se. Već je na nas naletio i bivši frend od mog dečka sa svojom curom i ispričali su se njih dvoje, a konobarice i dalje ne reagiraju na nas. Prošlo je tako 45 min kad je konobarica uspjela odvojiti svoje dragocijeno vrijeme za nas 4, no prošla je baba sa kolačima, morali smo se vratit do busa i odbili smo njenu uslugu.
Putovali smo po noći i onako neispavani htjeli smo doći što prije u hotel, ali postojalo je neko pravilo da se u hotel može tek iza 12 h. Kad smo napokon stigli u hotel i smjestili se u sobu, skupili smo još malo snage da skoknemo do dučana kojeg sam ja uočila na planu grada kojeg sam našla na netu (blagoslovljeni internet!), proučila i isprintala. 10 minuta pješice od hotela i evo nas do Bille! U Billi smo se opskrbili pivama, večerom, šampanjcem i neizostavnim ice-caffeom. Ostatak vremena smo proveli u hotelskoj sobi gdje smo „napunili baterije“, a potom započeli svoj mali tulum.
Navećer smo išli do 1. Slovačkog puba u centru grada, koji mi se na prvi pogled svidio svojim interijerom. Drveni škripavi pod, drveni stolovi, stolci, vitrine, komode i peć na drva! Pub je jako velik sa mnogo većih i manjih prostorija tako da ne znam kako izgleda u cijelosti, a i mi smo si našli mjesta odmah kod ulaza. U oko mi je zapao strop koji je oslikan slovačkim grbovima. Mlada konobarica i konobar bili su jako ljubazni, čista suprotnost konobaricama iz birca sa čokoladnim napitcima. Piva nam je također prijala. Od hotela do centra i od centra do hotela putovali smo tramvajem koji je gotovo uvijek poluprazan i ima puno lijepši zvuk upozorenja kad se vrata otvaraju/zatvaraju (ko kad u crtićima neka vila baca čaroliju :)) Znanjem kad ide posljednji dnevni tramvaj (oko 23) i neznanjem voze li uopće noćni tramvaji, odlučili smo iz puba otić ravno na stanicu da iskušamo prvo nočenje u hotelu u Bratislavi.
Dan II. (31.12.'06.)
Nakon doručka, oko 10 sati isprobali smo hotelski bazen.
Kad se osoba poput mene uvijek kupa u moru ili jezeru, teško se navikne da kud god otpliva uvijek bude u jednoj dubini i to prilično plitkoj kad sam ja sa svojih 156 cm mogla stajati i voda mi je bila do vrata. Tako da me plivanje baš i nije oduševilo, al mi smo se zabavili sa mlazovima zraka koji su prštali sa stijenka bazena. Veseli mjehurići bili su super za masažu i opuštanje.
E da sad više ne duljim idem odma na grand finale. Od 18 sati je počelo slavlje. Toplo smo se obukli, uzeli mrazovske kapice, pljoskicu s rakijom, pivu koju nismo stigli popiti u hotelu i naravno šampanjac! Krenuli smo tramom i izašli nekoliko stanica prije centra s namjerom da pogledamo popularnu YMCA i da to naravno obilježimo fotićem. Nakon malo lutanja i kruženja, već smo odustali kad sam letimičnim pogledom skužila da je cijelo vrijeme bila na najočitijem mjestu, raskrižju!
Na žalost, magla je postajala sve gušća, što su sati odmicali, pa su fotke maglovite. Poslje YMCA, počastili smo se pizzom i pivom, a nakon toga smo krenuli prema centru i glavnim trgovima. Njihov Glavni trg je u pol manji od našeg, tako da oni imaju slavlje na dva trga udaljena samo dvije uličice, što ni nije tako loše jer su to i dva floora. Na jednom se prodavalo kuhano vino sa jelima i tamo je DJ puštao poznatu popularnu muziku iz 80tih, 90tih i 00tih, na drugom trgu/flooru svirali su domaći rock izvođaći. No trebalo je doći do trgova. Na svim uličicama postavljene su barikade, a na samo određenim uličicama je prolaz kroz koji možeš proći samo ako te redari pregledaju. Naime, redari su gledali ima li tko staklenih boca, pa ako ima ne smije na trgove (valjda da se ne bi razbijalo). Mi smo imali šampanjac u staklenoj boci (ne znam ni jel postoji u plastičnoj), pa nisamo mogli dalje. Odlučili smo da ćemo u obližnji birc popit pivu, a onda se vratit u neki parkić da popimo šampanjac prije vremena. Na kraju smo naišli na neki mali trg gdje ima rulje koja cuga, pa samo i mi tu otvorili šampanjac i počeli pit. Šampanjac je otvarao dečko i to je ispalo super jer je baš lijepo puknuo i onako malo iscurio, tako da sam se na trenutak osjećala ko da je 00:00. Kad smo zaključili da smo ga dosta popili, krenuli smo ponovo prema trgu do redara. Redari su nam ovaj put srali radi one pive (u limenci) koju smo ponjeli sa sobom iz hotela, no nije nam se dalo više odugovlačit, po smo je ostavili kod redara. Radari su već pored sebe imali cijelu kolekciju alkoholnih pića. Na trgu je bila masa ljudi, a pola njih je imala svijetleće crvene ili plave vražje rogiće i bljeskajuće sunčane naočale, koje su se prodavale na štandovima. Kao prava mala beštija morala sam si nabaviti vražje rogiće. Sad jedva čekam da ih isfuram na nekom tulumu :) Novu '07. smo dočekali na trgu gdje su svirali rock izvođaći. Jedan od izvođaća je pljunuti naš Edo Majka, i po stilu pjevanja i po izgledu!
Čim smo se izljubili nakon što je sad odkucao, pohitali smo na drugi trg, gdje su bili Toi Toi zahodi da se riješimo viška tekućine. Nakon ispražnjavanja mjehura ostali smo na tom trgu jer je bilo baš veselo, a muzika je bila poznata i plesna. Kad smo se dobro isplesali i kad se slavlje utišalo, vratili smo se na rock floor da vidimo šta se tamo dešava, a tamo je nastupio neki slovački ska bend. Bilo je zanimljivo i još smo malo skupili snage za poskakivanje, a onda oko pol 2 krenuli prema 1. Slovačkom pubu. Tamo su slavili ljudi iz našega busa koju su dali agenciji s kojom smo došli 100 kn da im tamo osigura mjesto i jednu čašu šampanjca. Uglavnom, dogovor je bio da će po njih doći bus, a onda ćemo se i mi ubaciti u bus da nas odpelja do hotela. Kad smo izlazili iz zone slavlja, prolazili smo kroz onaj prolaz kroz koji smo ušli gdje su stajali redari. Radara nije bilo ali je bila hrpa cuge koju su zapljenili, uključujući i naša piva. Onako neotvorena i hladna, tužno je stajala na uličici, pa nismo mogli ne smilovat se i uzet je natrag sebi. Na putu do puba samo si kupili kebab koji je bio mljaci-mljaci i kojeg smo zalijali ponovno prisvojenom pivom! Očito nas je već u prvim satima 2007. poslužila sreća jer smo došavši do puba ugledali peticu, tramvaj koji je vozio do našeg hotela. Sretni što ne moramo čekati bus, ali i umorni i pripiti, uspjeli smo fulati našu stanicu, tako da smo se dovezli skroz do okretišta! Srećom, okretište je tek 3 stanice udaljeno od stanice koja je kod našeg hotela, pa smo se vratili pješice.
Sutradan smo putovali natrag u Zagreb, pa smo se trebali spakirati, ali bili smo preumorni, pa smo pakiranje ostavili za ujutro.
Treći dan, dan povratka ću ostaviti za sebe, ne mogu više tipkat!
Post je objavljen 24.01.2007. u 22:45 sati.