Kad se čini da polako počinjem zaboravljati neke drage trenutke zaustavljene u kapima sjećanja, oni uvijek iznova izviru padajući kao tragovi svjetlosti po rubovima noći.
Osluškujem tišinu. Riječi ne ostavljaju tragove, i one nastaju bez glasa. Počinje svečanost pahulja.
Sjećaš li se?
Pokušavam izbliza pogledati svjetlucave kristale tih malih zvijezda dok nečujno padaju na moj dlan i polako nestaju ostavljajući za sobom samo sitnu hladnu kap.
Pogledaj, vjetar ih nosi, izgledaju kao da plešu!
Zapamtila sam kako meko padaju na snenu sliku grada dok tek ostavljeni tragovi naših stopa polako iščezavaju u veličanstvenoj bjelini.
Znaš li da je snijeg zapravo plave boje?
Post je objavljen 24.01.2007. u 22:42 sati.