Obećala si, kad jednom zauvijek odeš
vratit ćeš se, da bi skinula koprenu tajni
što poput teške zavjese zastire pogled u vječnost
i tako mi otkrila tajnu, gdje se skriva tvoj dom.
Vratila si se noćas u mojim snovima
i bisernim suzama smočila moje jastuke,
dok su tvoje ruke grlile ponoćne zvijezde
i ja sam, draga, s tobom u snu, plakala.
Nadala sam se, da si pronašla dragocjeni mir
u plavetnim daljinama nebeskih pašnjaka,
i da si prošavši ispod pastelne duge
stigla u nježni zagrljaj onog kog si voljela.
A sada si tu, uplakana pored mog uzglavlja
i nosiš mi tajnu dok plačeš tiho, bez glasa,
al' zaboravi obećanje draga i vrati se ispod duge
tamo gdje te čekaju svjetlost i tvoj nebeski dom.
siječanj 2007
(dragoj prijateljici)
Post je objavljen 24.01.2007. u 20:42 sati.