Bilo je to jutro kao svako drugo.. Probudila sam se,sirom otvorila svoje oci i pogledala kroz prozor.. Pogledala sam i vidila da je sunce vec visoko na nebu i da jako tuce.. Pomislila sam vjerovatno je 10 h , hehe,no malo sam se u tome prevarila bilo je 12 :) Zazvonio mi je mobitel i ja sam je javila:
Ja: Molim?
On: Dana dobro jutro..
Ja: Dobro jutro i tebi..
(glas mi je bio poznat znala sam tko je s druge strane telefona)
On:Si da se nadjemo danas?
Ja:Pa nemam nista u planu,mogli bi..
On: OK! Vidimo se. Dolazim po tebe u 20:00
Ja:U redu. Vidimo se..
Jos jednom sam pogledala kroz prozor sa smjeskom i krenula u kupatilo da se sredim za jutarnju "kavicu"..
Cjeli dan mi je prosao u strci.. Nemozete ni zamisliti kako je tek bilo kada je vec bilo 19:30 a ja jos nisam ni smislila sto bi mogla obuc! (obicno mi to nije bitno uvijek sam za ono "odjeca ne cini covjeka",al' ta vecer je bila posebnija i znala sam da se moram ljepse uredit..
19:58.....19:59.. Da li je zaboravio? Eh nije! 20:00 zvoni mobitel! =)
Ja:Molim?
On:Sidji dolje cekam te..
Sisla sam dolje i ugledala sam ga.. Samo sam se nasmjesila i prisla mu.. Poljubio me u lice i rekao: "Dobra vecer mlada damo,imas neku zelju gdje bi htjela ici" Ja sam samo rekla mogli bi u setnju.. Tako je i bilo.. Setali smo se i on me odjednom primio za ruku i rekao:"Malena sjecas se svega sto sam rekao? Oprosti mi jer jos uvijek te volim"-i poljubio...
Ja sam ga zagrlila da nevidi suze koje su mi potekle niz lice.. Bila sam tako sretna.. Sve dok..
Ufff 07:30 moram u skolu! Sjetila sam se sna.. I pomislila:" Dana dosta je mastanja pretvori mastu u stvarnost ili bar dio nje i sretno se ustala iz kreveta.. Mislim da je danas moj dan.. Dosta je bilo skrivanja..Danas priznajem sebi i vama:VOLiM GA,SViM SRCEM i DUSOM SVOjOM..
Sad idem kako bi mogla ostvarit snove..
Post je objavljen 24.01.2007. u 14:51 sati.