U petak, u Aktualnih 45, na SVID radiju, ugušćujemo dvoje mladih ljudi koji će nam pojasniti Prijedlog davanja stipendija na kredit koji još uvijek razmatra Županija primorsko-goranska. Naši će gosti biti Vojko Braut, predsjednik Socijaldemokratske studentske unije Rijeka te Sandro Vizle, predsjednik mladeži HNS-a Ogranak u Rijeci.
Uvođenjem bolonjskoga procesa u hrvatski obrazovni sustav ne možemo ne primjetiti da se radi o vrlo kompleksnom procesu, tj. o projektu od najveće važnosti u hijerarhiji širega procesa europske integracije koji ima težinu značenja ne samo u edukacijskom, već i u općem socijalno-kulturnom, političkom, ali i ekonomskom kontekstu kako na globalnoj europskoj, tako i na razini pojedinačnih nacionalnih država.
Opći zajednički cilj Bolonjskoga procesa uz istovremeno puno uvažavanje različitosti u nacionalnim sistemima obrazovanja i sveučilišne autonomije je zajedničkim sudjelovanjem izgraditi otvoren i konkurentan europski visokoškolski prostor do 2010. godine što bi europskim studentima i diplomantima omogućilo nesmetano slobodno kretanje, sudjelovanje i zapošljavanje unutar tako uspostavljene, otvorene europske sveučilišne strukture, a koja bi kao takva istovremeno bila privlačna i zanimljiva i za neeuropske studente.
Danas je postotak visokoobrazovanog stanovništva u Hrvatskoj 12%, u odnosu na europskih 22%, što znači da u Hrvatskoj na 100 stanovnika studiraju samo 3 stanovnika.
Činjenica je da se sa Bolonjskim procesom mijenja sama paradigma sveučilišta koja je zadnje značajne i temeljne promjene doživjela početkom 19. stoljecća sa Humboltovim konceptom- modelom elitnog sveučilišta. To bi označavalo udaljavanje od principa klasične europske tradicionalne akademske kulture koja je u Europi, naravno kroz različite manifestne forme, prisutna već duže od devetsto godina te preuzimanje svojevrsnog američkoga modela u organizaciji sistema studijskih programa, i preko uvođenja spomenutog principa kreditnog bodovanja (ECTS) prilikom valorizacije studijskih obaveza.
Hoće li povlaštene stipendije na kredit moći osvijeliti poraznu sliku visokoobrazovanoga kadra u Hrvatskoj ili Sveučilište postaje tek jedan od subjekata korporativnog kapitalizma što utječe na promjene u samom karakteru sveučilišnog obrazovanja i sveučilišne institucije, čineći Sveučilište mjestom produkcije kontroliranog, određenoga broja stručnih kadrova jasno definiranog profila, ovisno o potrebama i zahtjevima tržišta.
Kao primjer davanja stipendija na kredit uzet ćemo Varaždinsku županiju koja je u suradnji s VABOM, od početka školske godine 2005. / 2006. počela provoditi projekt “Student”. Tako Varaždinska županija želi povoljnim, povlaštenim kreditima poticati, motivirati i omogućiti što većem broju mladih ljudi studiranje u zemlji i inozemstvu. Na taj način nastoji bitno povećati broj visokoobrazovanih kadrova što je osnovni preduvjet za brži razvoj županije i šire regije.
Da pojasnimo što je to povlašteni studentski kredit. Studentski kredit je namjenski kredit za pokrivanje osnovnih troškova studiranja redovnih studenata. Mogu ga koristiti studenti mlađi od 30 godina uz kamatu manju od 5%, u mjesečnim iznosima od 500 do 5000 kuna, ovisno o stupnju i lokaciji studija, a vrijeme korištenja je istovjetno trajanju redovnoga studija. Ukoliko potencijalni korisnici ili njihovi roditelji nisu kreditno sposobni iza njih svojim jamstvom staje Županija, tako da je jedini uvjet koji oni moraju ispuniti redoviti upis u narednu godinu odabranog studija, bez ponavljanja godine studija. Ovom klauzulom trebao bi se smanjiti i prosjek trajanja studiranja, a u Hrvatskoj se trenutno studira predugih 7,5 godina. Otplata kredita započinje tek po završetku studija i dobivanju zaposlenja u iznosu od 20 % prihoda.
Pravo na povlašteni studentski kredit ostvaruju svi redovni studenti preddiplomskih, diplomskih i poslijediplomskih studija, a on iznosi, za preddiplomske i diplomske studije na području unutar Županije od 500 do 1000 kuna mjesečno, izvan područja studiranja, a u Hrvatskoj od 1 000 do 2 000 kuna mjesečno te za studije u inozemstvu od 2 000 do 4 000 kuna mjesečno. Za poslijediplomske studije na području Hrvatske od 1 000 do 2 500 kuna mjesečno, a za studije u inozemstvu od 2 500 do 5 000kuna mjesečno.
Postupak dodjele povlaštenih kredita provodi se temeljem javnog poziva, a vrijeme korištenja povlaštenog kredita je broj godina jednak trajanju konkretnog redovnog studija. Prestanak prava na povlašteni kredit ovisi o završetku studija, odnosno o neispunjenju uvjeta za upis u narednu godinu. Obveza povrata povlaštenog kredita dospijeva istekom roka od šest mjeseci nakon završetka studija, osim ako je korisnik kredita nezaposlen, u kojem slučaju obveza povrata kredita dospijeva u roku od 15 dana od dana primitka prve mjesečne plaće. Obveza povrata kredita korisnicima koji ne ispune uvjete dospijeva u roku od 15 dana nakon gubitka prava na povlašteni kredit. Mjesečni obrok otplate kredita iznosi najmanje 20% od iznosa mjesečne plaće korisnika kredita, a najdulji rok otplate kredita za sve korisnike jednak je vremenu njegova korištenja.
Na tiskovnoj konferenciji riječke podružnice mladeži HNS-a koja se održala 15. siječnja Sandro Vizle istaknuo je da se mladež HNS-a bavi osnovnim problemima mladih, a to su obrazovanje, posao i stan pa su prvi njihov konkretni prijedlog oko poboljšanja obrazovanja u Rijeci bile stipendije na kredit. Naime mladi HNS-ovci smatraju da dosadašnji model stipendiranja u gradu, kao što smo već rekli, nije dobar budući stipendije dobivaju samo oni studenti s visokim prosjekom ocjena. Stipendijama na kredit bi se omogućilo i olakšalo studiranje svim studentima bez obzira na prosjek ocjena. Dakle svaki student kojemu nedostaje novac za kvalitetan studij uzeo bi kredit od banke po malim kamatnim stopama ne većim od 4.9% te bi nakon što pronađe posao taj kredit vraćao u roku od pet do deset godina.
Dr. Hajrudin Hromadžić, asistent na smjeru Medijski studiji na Institutum Studiorum Humanitatis (Fakultet za postdiplomski studij humanistike) u Ljubljani, smatra da zagovaranje intencije silaska sveučilišta sa povlaštenog i distanciranog pijedestala znanja te njegovo aktivno uključivanje u rješavanja problema u domenu živuće društvene problematike aludira i na određeni oblik kapitalizacije sveučilišta, njegove promjene u smjeru transformacije ka još jednom, značajnom subjektu u polju tržišne ekonomije. Autonomnost fakulteta je označavala primarno političku autonomnost, što je u osnovici uključivalo ekonomsku autonomnost, autonomnost u odnosu spram tržišno-kapitalističkih i gospodarstveno-funkcionalnih zakonitosti u ustroju društva.
Znače li povlaštene stipendije na kredit prilagođavanje institucija sveučilišta zakonitostima tržišnog, korporativnog kapitalizma i njegove funkcionalne logike, čime se sveučilištu oduzima njegovo temeljno poslanstvo, a to je autonomnost na osnovama znanstveno-argumentacijski utemeljene kritičke misli društva. Jer akademska institucija sveučilišta nastala je upravo iz potrebe i želje da kvalificirani pojedinci i znanstvenici mogu zauzeti kritičke stavove iz kojih bi mogla profitirati čitava zajednica kroz refleksivan prikaz njezinog aktualnog stanja.
Još jedno pitanje koje se postavlja. Može li se američki model kreditnih stipendija primjeniti na hrvatski društveni kontekst, budući su plaće u SAD-u kud i kamo veće nego u Hrvatskoj pa bi kreditirani student morao odvajati mnogo više od svoje plaće za povrat kamata te bi si time otežao kupnju stana i osnivanje obitelji. Također, koliko god se hvalili američkim sveučilištima, u primjeru Georga W. Busha, koji se baš ne iskazuje svojom inteligencijom i sposobnostima, a završio je vrhunsko sveučilište Yale samo iz razloga što njegova obitelj izdašno donira navedeno sveučilište, može se zaključiti da bogati imaju lakši pristup znanju i boljim poslovima koje im omogučava diploma takvog priznatoga sveučilišta. To još više produbljuje jaz između bogatih i siromašnih, a to je nešto čemu demokratsko društvo ne smije težiti, čak štoviše, mora smanjivati taj jaz i pokušati omogućiti jednake šanse za sve ljude.
Post je objavljen 24.01.2007. u 13:46 sati.