Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/mosor2

Marketing

Odgovorno odgovaramo na vaša pitanja





Pokušat ću ovdje dati sažet odgovor na komentare mog prethodnog posta.


Nisam upao čovjeku na posjed, nego ušao kroz otvorena vrata (vrata ustvari još i nema) i pristojno se javio - kao i nekoliko puta ranije, nikog nije bilo kod kuće. Sve što sam slikao u kući, moglo se malo boljim objektivom slikati i izvana. Ulaz u kuću se, da ponovim, nalazi na javnom putu.

Informaciju da se graditelj preziva Čotić i da živi na Dragovodama čuo sam od mještana - nisam je provjeravao u zemljišniku i katastru, iako se radi o javnoj informaciji, do koje se uz malo truda može doći i preko interneta.

Od mještana sam dobio i informacije o granicama građevinske zone - ne tvrdim da su 100% pouzdane. Nisam se zezao s proučavanjem novog GUP - a.

To, međutim, nisam ni trebao: nisam novinar, nego samo bezvezni bloger - želim ukazati na stvari koje me smetaju, a neka se novinari i nadležne institucije detaljno pozabave poslom za koji su, za razliku od mene, plaćeni.

Evo im nekoliko tema:

1. Ukoliko je kuća u građevinskoj zoni, odgovara li stilom i gabaritima svom okolišu na način kako je propisano GUP - om? Tko je i zašto protegao građevinsku zonu duboko u Mosor? Može li se takva blesava odluka osporiti? Imaju li u osporavanju odluke ikakvu ulogu građani, ili je sve na lokalnim i drugim moćnicima?

2. U svakoj civiliziranoj zemlji, građevinske zone su one na kojima je uspostavljena infrastruktura: struja, telefon, vodovod, kanalizacija. Ježim se na ideju o septičkim jamama na području na kojem ima i izvora, koje je osim toga na višoj nadmorskoj visini od polja koja se obrađuju. Zar nam Kaštela nisu dovoljan primjer?

3. Koja je namjena te kuće: stambena, turistička, poslovna? Mogu li se u građevinskoj zoni graditi i vikendice? Zašto?

4. Zbog čega smo tako blazirani, tupi i nepokretni, da ljudi koje smo izabrali i dobro ih plaćamo omogućavaju ovakvo devastiranje resursa? Donekle razumijem da se mještani Dubrave ne bune: njihova zemlja dobiva na vrijednosti i izravno su stimulirani za degradaciju i rasprodaju djedovine. Vode, prostor i čisti zrak, međutim, naša su zajednička imovina, i naše djece, bez obzira na zemljišno - knjižno stanje.

Ako su vam ovi problemi manje važni od činjenice da sam prošetao po novogradnji i snimio nekoliko fotografija, onda ste pitanje privatne svojine i vlasničkih prava doista naopako shvatili.

Post je objavljen 25.01.2007. u 10:43 sati.