Pokušat ću ovdje dati sažet odgovor na komentare mog prethodnog posta.
Nisam upao čovjeku na posjed, nego ušao kroz otvorena vrata (vrata ustvari još i nema) i pristojno se javio - kao i nekoliko puta ranije, nikog nije bilo kod kuće. Sve što sam slikao u kući, moglo se malo boljim objektivom slikati i izvana. Ulaz u kuću se, da ponovim, nalazi na javnom putu.
Informaciju da se graditelj preziva Čotić i da živi na Dragovodama čuo sam od mještana - nisam je provjeravao u zemljišniku i katastru, iako se radi o javnoj informaciji, do koje se uz malo truda može doći i preko interneta.
Od mještana sam dobio i informacije o granicama građevinske zone - ne tvrdim da su 100% pouzdane. Nisam se zezao s proučavanjem novog GUP - a.
To, međutim, nisam ni trebao: nisam novinar, nego samo bezvezni bloger - želim ukazati na stvari koje me smetaju, a neka se novinari i nadležne institucije detaljno pozabave poslom za koji su, za razliku od mene, plaćeni.
Evo im nekoliko tema:
1. Ukoliko je kuća u građevinskoj zoni, odgovara li stilom i gabaritima svom okolišu na način kako je propisano GUP - om? Tko je i zašto protegao građevinsku zonu duboko u Mosor? Može li se takva blesava odluka osporiti? Imaju li u osporavanju odluke ikakvu ulogu građani, ili je sve na lokalnim i drugim moćnicima?
2. U svakoj civiliziranoj zemlji, građevinske zone su one na kojima je uspostavljena infrastruktura: struja, telefon, vodovod, kanalizacija. Ježim se na ideju o septičkim jamama na području na kojem ima i izvora, koje je osim toga na višoj nadmorskoj visini od polja koja se obrađuju. Zar nam Kaštela nisu dovoljan primjer?
3. Koja je namjena te kuće: stambena, turistička, poslovna? Mogu li se u građevinskoj zoni graditi i vikendice? Zašto?
4. Zbog čega smo tako blazirani, tupi i nepokretni, da ljudi koje smo izabrali i dobro ih plaćamo omogućavaju ovakvo devastiranje resursa? Donekle razumijem da se mještani Dubrave ne bune: njihova zemlja dobiva na vrijednosti i izravno su stimulirani za degradaciju i rasprodaju djedovine. Vode, prostor i čisti zrak, međutim, naša su zajednička imovina, i naše djece, bez obzira na zemljišno - knjižno stanje.
Ako su vam ovi problemi manje važni od činjenice da sam prošetao po novogradnji i snimio nekoliko fotografija, onda ste pitanje privatne svojine i vlasničkih prava doista naopako shvatili.
Post je objavljen 25.01.2007. u 10:43 sati.