Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/socijalnopronacionalnipokret

Marketing

HOMOSEKSUALIZAM-poremećaj spolnoga identiteta (Prema Dijagnostičko-statističkom priručniku Svjetske zdravstvene organizacije (DSM IV klasifikaciji))

RIJEČ ZNANSTVENIKA:

Neuropsihijatrica prof. dr. Dubravka Kocijan-Hercigonja

(izvod iz intervjua od 5.11.2006.g)


Prema Dijagnostičko-statističkom priručniku Svjetske zdravstvene organizacije (DSM IV klasifikaciji) homoseksualizam se ubraja u poremećaje spolnoga identiteta. Za takav poremećaj mora se potvrditi dijagnoza bez obzira radi li se o sklonosti prema muškarcima ili prema ženama ili prema oba spola. U takvim slučajevima, kako bi se potvrdila dijagnoza poremećaja spolnoga identiteta, moraju biti ispunjeni određeni kriteriji koji se na to odnose. Tako, u prvom redu mora postojati trajno i snažno poistovjećivanje sa suprotnim spolom koje nije samo želja za postizanjem neke od kulturoloških prednosti drugog spola. Kod djece se javljaju sljedeće karakteristike: neprekidna želja da se bude ili uporno tvrđenje da se pripada suprotnom spolu. Primjerice, kod dječaka preodijevanje u žensku odjeću a kod djevojčica insistiranje isključivo na muškoj odjeći, zatim trajno zanimanje za ulogu suprotnog spola u igrama, mašti kao i trajno maštanje da se bude suprotnog spola. Snažna želja za igranjem igara koje su stereotipne za suprotni spol. Snažna želja za prijateljima suprotnog spola. Kod adolescenata i odraslih izražena je želja da se živi na način suprotnog spola kao i uvjerenje da su vlastiti osjećaji ili reakcije tipične za suprotni spol.

Često se kod dječaka javlja negativan odnos prema vlastitom spolnom organu a djevojčice, primjerice, žele mokriti samo stojeći kao i da odbijaju prihvatiti menstruaciju i rast grudi.

Mnoge osobe s poremećajem spolnog identiteta postaju socijalno izolirane radi čega razvijaju osjećaj manje vrijednosti, posebice radi podsmijeha u djetinjstvu kada npr. dječaci usvajaju ženske kretnje ili način govora. Djeca s poremećajem spolnog identiteta često su tjeskobna, dok se kod adolescenata može razviti depresija i suicidalnost.
Za homoseksualnost nema nekih specifičnih laboratorijskih nalaza koji bi je potvrdili ili odbacili. Neka istraživanja pokazuju da se već kod djece između 2-4 godine može primijetiti zanimanje za suprotan spol, što odrastanjem postaje sve izraženije, ali tek jedna petina od te djece razvije poremećaje spolnog identiteta.

Prema međunarodnoj klasifikaciji bolesti (MKB 10) Svjetske zdravstvene organizacije, homoseksualizam se ubraja u psihološke poremećaje ponašanja vezanog uz seksualni razvoj i orijentaciju.

Post je objavljen 24.01.2007. u 08:22 sati.