Marketing
sudbini ne možemo pobjeći
Sudbina.... Što je to zapravo?? Definicije koje jasno i stručno oblikovano govore ... To slijepa sila koja upravlja poviješću i ljudima... Ključna riječ...sila...upravlja... Slijepa sila, ne nije nasilna,a i nema oči, valjda... Upravlja... Vjerojatno.Prije bi rekla kroji, ali nije krojačica... Poviješću... Hm.... Da vjerojatno je odgovorna za sve što se dogodilo, ali možda i nije jer ipak ona nije tu tijelom, tako da fizički ni ne postoji... Jedino ako netko nije otkrio kako izgleda fizički....Iako mnogi vjeruju da sudbina izgleda kao onaj papir na kojem su nacrtani mrtvi predsjednici....Puno je mrtvih predsjednika, puno je papira, različitih...Zaista komični ljudi, zar ne?? Ali što, svatko sudbinu doživljava na svoj način...Riječ koju već pokušavam cijelo vrijeme je izbjeći je ljudi...Da, ljudi...Zar i nama upravlja??? Ali kako, ipak smo mi najviše razvijena bića, gospodari zemlje, svega što je na njoj i svega onoga što smo stvorili....Kako nešto što fizički ne postoji može utjecati na tijek događaja???? Nikako, rekli bi neki, dok drugi objašnjavaju da je to ipak sila, baš kao i Bog, ne možemo ju vidjeti.... Onda... Je li sudbina Bog??? Ne, nije, kažu... Onda, što je?? Ustanovili smo da je sila, baš kao Bog...ali ipak na kraju da nije Bog...Ali ako kažu da je sudbina kao Bog, zar onda....postoje dvije sile koje vladaju...Jer kršćanstvo naučava da je Bog sve stvorio i da postoji oduvijek...Možda jedino, koliko toliko, razuman odgovor je da je sudbinu stvorio Bog... Ali uvijek postoje pitanja... Koja je svrha sudbine, kad na kraju nikad ne znamo kakva će biti??? Svrha sudbine....da, pitanje, zapravo jako teško pitanje...kako odgovoriti, ima li uopće odgovora??? Ima, rekli su... A da??? Pa dajte recite.... Ne, sami ga pronađite... Hm... A gdje? Kako? Koga pitati? Kojim putem krenuti?? Odgovori su u vama, rekli su... Hm... U meni...U meni je samo moja utroba..Kažu da gledam dublje.... Sad znam odgovre na pitanja. Nalazi se u meni. Naći ću odgovor, ako ga potražim, tražim ga.... našla sam ga....Koga pitat?? Naravno, sebe.. Kojim putem krenuti??? Put, zar se tako i sada zove... Ne bi baš rekla... Prije bi rekla život...Ali još ono malo pitanje u meni čuči... Zašto ne možemo pobjeći sudbini? Nisu ništa rekli... Samo je ostao tajac... Znala sam, na neki svoj određeni način, da je to tako...To je ono što moramo, ona će doći...po sve nas...doći će...prije ili kasnije.
Ono što krasi pustinju jest što se u njoj krije izvor.
Antonie de Saint-Exupery Mali princ
Post je objavljen 24.01.2007. u 06:47 sati.