Marketing
Magličav je bijeli dan i autocesta vodi do iscijeđenog neba.
Postoje četiri traka prema sjeveru i ti se voziš u trećoj, ima automobila i ispred i iza i s obje strane, iako ne baš previše i ne preblizu.
Kada stigneš do vrha uzbrdice, nešto se dogodi i automobili se počnu kretati bez žurbe, naizgled na vlastiti pogon, glatko se spuštaju po ravnoj površini.
Sve je polagano i magličasto i iscijeđeno i sve se vrti oko riječi naizgled.
Svi automobili, uključujući i tvoj, naizgled lebde u odijeljenom kretanju, doimajući se ili predstavljajući, a autocesta juri u bijelu šumu.
Tada raspoloženje prođe. Buka i gužva i zamagljenost se vrate pa opet
uklizneš u svoj život, osjećajući bolni pritisak u prsima.
Post je objavljen 24.01.2007. u 00:04 sati.