Pjesme su se naše pomiješale na poljanama
kao plemenito stado divljih konja
stihovi se protkaše i prozvaše bojama
na slikariji nejasna obrisa i vonja
na sretištu bestjelesnih samoća
Prizivaju nas naše nečujnosti
Prinose nas naši žrtvenici
Prolaze nas žmarci naši
i struje kao u duši drveća
Prediva su se naša dotakla s odorama
za koje nismo slutili da će nam pristajati
ni svećenici ni sljedbenici ni nevjernici
mi gordi koračamo nad ponorima
i treperimo kao na vjetru svijeća
Prsti su se naši primirili od nedostajanja
i sva su već pamćenja dodira
zaboravljene miline
ni bezumnici ni očajnici ni ljubavnici
mi vatre opasujemo o bokovima
ne znajuć' da je u čežnjama sva sreća
Post je objavljen 23.01.2007. u 11:15 sati.