Vi bolje osjećate od mene sama
kakvi su moji prvi tragosnovi
i dajete zvijezdama od svjetlosnog praha
da budu više od bljesotiska u močvari
od bolnosti u budnoj besanoj predaji
da se vapaj tijela vine nad puku čežnju zagrljaja
da se strepnja duše ne uplaši osvrnuti
na stazi samotnih i tamnih zabasaja
Vi bolje osjećate od mene sama
da u meni nisu ni kračuni ni strahovi
ni blaga ni sveti gralovi
ni brojalice sna niti nježni dahovi
ni pečati vječni zagrobni
ni smrtni jazovi
ni prvi djetinji mahovi
ni kolijevke uzmasi
ni lijesovi, povorke ni uzdasi
ni velebni dusi
ni demonski jahači
anđeoski plahovi
božanski sanjači
vidjeoci u žitnim krugovima
iskupljenici u žetvenim žrvnjima
iskušenici na koljenima i zrnjima
blaženici i bjegunci obećanim crvima
časnici vojske prolaznosti
veziri Prve Nesretne Ljubavi
viziri mekih tragova u povaljanoj travi
zvonari za zvona privezani
za mjed i mjernost obješeni
za vijek i vječnost začarani
Vi bolje osjećate od mene sama
kakva je ranjivost ljudska duša
i kakva grotla plamuju u očima
dok padaju gromade, hridi i zrnovlja
u provaliju pustodaha u punim grudima
dok sprave s čekrcima za preduga čekanja
polagano i pomno mrve nam stopala
Post je objavljen 23.01.2007. u 11:15 sati.