Nisam pisala malo duže vrijeme jer sam bila zabrinuta. Jel ta moja zabrinutost imala temelja, ne znam. Možda jest, ali možda i nije. Međutim, u trenutku kada me okupirala u najvećoj mjeri, uopće nisam razmišljala kako bi bilo bolje da nisam zabrinuta. Međutim, kako sam u jednoj knjizi pročitala, istraživanja pokazuju da više od 13 milijuna odraslih Amerikanaca pati od kroničnog stanja zabrinutosti. Baš me zanima koliko ih je onda u cijelom svijetu?
Izgleda da postoji jedna epidemija koja mi se čini opasnija od one famozne ptičje gripe. Na žalost, ona tvrdnja da postaješ pametniji s godinama baš i ne idu u prilog zabrinutosti. Čini mi se da čovjek s godinama postaje sve zabrinutiji. A najgore je kad se brinemo, pa se onda brinemo što smo zabrinuti, a potom se brinemo zbog zabrinutosti potaknute brigom. Kao glupi psić koji lovi vlastiti rep.
Moj problem je što se teško otvaram kad sam zabrinuta. Onda najčešće bježim u sebe. I zato sam sad odlučila to reći cijelom ovom blog svijetu. Ljudi, ja sam zabrinuta. Nije bitno zbog čega, jer kad mi jedno prođe, vjerojatno ću jako brzo naći nešto drugo. Al definitivno sam skužila da patim od kronične zabrinutosti. I trebam predah. I zato se nemojte čuditi kad budete počeli na ovim stranicama čitati izljeve bijesa i slično. Samo ću se malo riješavati stresa.
Početak je godine, možda uvedem da mi ovaj blog bude meditacija. Da se bar ovdje riješim zabrinutosti. Kolektivna anti-zabrinutost-blog terapija.
Ako ništa drugo, utjehu mi pruža spoznaja da nisam sama: uz mene je barem trinaest milijuna zabrinutih Amerikanaca. I tko zna još koliko ostalih.... i možda koji bloger. ;)
When everything is going wrong
And things are just a little strange
its been so long now
You've forgotten how to smile.
And overhead the skies are clear
But it still seems to rain on you,
And your only friends all have
Better things to do.
When you're down and lost
And you need a helping hand
When you're down and lost
Along the way,
Oh, just tell yourself
I, I'll be OK
Now things are only getting worse
And you need someone to take the blame
When your lover's gone
There's no-one to share the blame
You're sleeping with the TV on
And you're lying in an empty bed
All the alcohol in the world
Would never help me to forget
When you're down and lost
And you need a helping hand
When you're down and lost
Along the way,
Just try a little harder
Try your best to make it
Through the day,
Oh just tell yourself
I, I'll be OK
Post je objavljen 23.01.2007. u 23:03 sati.