Danas se događaju i najgluplje stavari u tren oka. Ukoliko ste čitali novine danas mogli ste primjetiti što se dogodilo onoj jadnoj djevojčici Maji Čmarec iz Gornje Stubice. Prebolesno. Čovjek ne bi rekao da je to moguće. Jadna djeca oko nje doživila veći šok od unesrećene. Tako sad ja imam jednu prigodnu situaciju (zapravo dvije, prva je preosobna (pad sa skutera, tice se mene, zatim covjeka koji je skrivio nesrecu, suca i lokalnih gledatelja) no pisat cu i o njoj, jednom) koju sam dozivio danas poslije skole. I tako ja sav u bedu dolazim u ulaz svoje zgrade, pozdravljam susjedu koja također ide prema stubama, a tada proleti i njezin mali sinčić (mozda 2-3 godine) pored mene i zaleti se na stepenice. Nije proslo par sekundi kad nes(p)retni dječaćić zape o stepenicu i glavom se prisije o drugu. Sve se zbilo 1 do 1.5 metar ispred mene. Ja sav u čuđenju ne vjerujući što se događa u stepu prozborim jasno i čitko: „A u pičku materinu!!!!“, i stade dizati maloga ne bih li mu pokusao pomoci, na sto doskoci i majka koja je u vrijeme događanja čitave apsurdne situacije bila nesto dalje od mene ruku zatrpanih brojnim kesicama. Na moje i njezino čuđenje dječak progovori: „Nista me ne boli.“, i nastavi on trcati niz cijeli niz ostalih stepenica uz moje cisto zgražanje i škiljenje očima na svaku sljedeću stubu na koju je dječak nailazio, te na kraju konačno odahnuo kao da sam napravio neki veliki posao u tom trenutku te jos i pomalo sa smjeskom na licu prolazio katove svoje zgrade prisjećajući se te glupave situacije.
Post je objavljen 23.01.2007. u 21:37 sati.