Marketing
R.I.P.
Proslo je vec 6 mjeseci od tog stravicnog dana. Dana koji je potresao moju obitelj i mene. Sjecam se tog nedjeljnog jutra kao da se zbilo jucer. Jutro koje sam mislila prespavati jer sam subotnju noc provela festajuci na bajerima. To jutro u 9 sati probudili su me roditelji. Na njihovim licima vidjela sam da se nesto dogodilo. Imala sam neki uzasni predosjecaj da se nesto dogodilo bas Njemu. Mama mi je rekla ono cega sam se najvise pribojavala, da jos jedan clan moje obitelji nije vise medu nama. Kad sam to cula, ostala sam ukipljena, nisam ni suzu pustila. Njezine rijeci jos nisu doprle do mojeg mozga i nisam mogla prihvatiti istinu. Ostala sam sama jer su oni otisli pruziti podrsku Njegovim roditeljima.
Ubrzo nakon toga zazvonio je telefon.Javila sam se s strahom, ali u meni je ipak tinjala nada da ce mi glas s druge strane priopciti sretnu vijest, vijest da je ipak ziv, da se samo izvukao s nekoliko ogrebotina. Nazalost, to se nije dogodilo.
Proslo je vec 6 mjeseci i jos uvijek se ne mogu naviknuti da Njega nema. Nije mi jasno i nikad mi nece biti zasto nas je morao napustiti s nepunih 19 godina.
"Ništa nije zauvijek, osim smrti."
Isabel Allende
Post je objavljen 23.01.2007. u 21:05 sati.