Marketing
Pismo Čovjeku-Sjeni
PISMO ČOVJEKU-SJENI
ILI KUŠNJA PLEMENITOSTI
Iskreno, zatečen sam ovime.
Pojavio se netko tko misli da sam ja
ili neki izgubljeni dio mene.
Koraknem a negdje u tami moj tajastveni odraz korakne.
Zastanem – i on zastane.
Kao u nekoj mori ili ružnom snu,
netko se želi igrati nestvarnog mene.
On zapiše, sve što ja zapišem.
On mišlja da osjeti, sve ono što ja osjetim.
O, varljivosti!
Srećom, misli se ne daju pomisliti
izvan svoje ishodišne ponornice,
ni osjećaji krvariti izvan krvi
uzburkane.
Ne ljutim se.
Ne dvojim.
Ne prezirem.
Ni mrziti nisam naučen.
Zagrlio bih najradije to čudno bolno biće,
što neki svoj bijes, tugu ili strah liječi
proganjajući mene.
Koliko bi moje krvi dostajalo da se stvari smire?
Koliko propasti moje?
Slutim da mu ja, ma što činio ne mogu pomoći.
Nitko njemu, kao ni meni pomoći ne može.
Neka s mirom usni i s blagošću probudi
jer taj se čovjek, žena ili biće
duboko u sebi našao povrijeđen.
Što sam mu učinio?
Znam, ja nisam savršen
i možda je povreda nastala odbijanjem.
Možda šutnjom.
Možda je ljubomorom.
Možda samo želi biti poput mene.
Napisah mu da igra koju započe,
ne može imati malene cijene.
Vratio mi se vlastitih riječi odjek.
On želi biti moja jeka na blogovima.
Zlokobno, kao opomena.
A ja se više ne mogu baviti njime,
ni ako padne, ni ako se razbije.
Ako sada negdje u tami krvari,
moja mu ruka ne može prići.
On je izabrao.
Ja izbora nemam.
Ono što svakako u svojoj budućnosti
moram učiniti
jest da budem blaži, topliji, obzirniji
prema svim ljudima.
Znam da sam zadnjih 145 dana bio ushićen
i tako sebičan u svojoj sreći.
Pronađoh Ljubav, a za drugo sam malo mario.
Pronađoh smisao, ne pitajući kako je drugima
u nekom njihovom besmislu.
Mišljah, nadošlo je moje vrijeme.
Prevarih se.
Nikada mi Ljudi u Kušnji Plemenitosti
nemamo prava spustiti zavjese i
pritvoriti od sanjarenja umorne kapke.
Ja ovdje pronađoh Daleke Prijatelje
i mnogi će od njih doći noćas
upaliti svijeću za mene
i ostaviti lijepu riječ.
Vrijedilo se na blogu roditi.
Vrijedilo je u sebi krvariti.
Ako je cijena toga da me netko nesretan
slijedi do svoje i moje propasti,
ja ću ga prigrliti.
Volim Te, Ti nepoznata dušo
što sebe osudila si na vječno lutanje
u sjenama mojim.
Volim Te i molim se
da ćeš svoja svjetla pronaći.
Svoj glas povratiti.
Svoje boje oživjeti.
Svoje vlastite neponovljive boje
kakvih nitko nema osim Tebe.
Nitko nije dostojan da mu kopija budeš.
Ako vjeruješ u to, slijedi me.
Ali, znaj, ni Tebi ni meni
to sreće donijeti neće.
Ako je provalija ovdje – ja sam pripravljen.
Pružam Ti ruku – uzmi je.
Možemo skočiti zajedno, ako Ti je tako milije.
Samo jedno znaj.
Na ovome i onome svijetu,
u letu i u padu,
u propasti ili slavljenju,
u grobu i na prijestolju,
ja moram isti ostati,
a u meni je mjesto ljudskosti
koje nikada neće biti TI.
U ime svjetala, probaj se k sebi vratiti.
U ime tama, puštam Te da činiš što moraš.
Moje je dalje poći.
Neka Te Dobri Bog čuva i blagoslovi.
Neka nad Tobom bdiju moji i Tvoji anđeli.
Ja ću sam za se bdjeti.
Post je objavljen 23.01.2007. u 21:06 sati.