Premda je kolega DMJ nedavno pisao post o njemu, ukaz Bore na našim malim ekranima prinukao me da napišem koju riječ o njemu. Riblja Čorba je uz Azru najvažnija grupa moje mladosti. Uz nju sam odrastao, s pjesmama se poistovječivao, a Boru sam citirao kao vrhunskog pjesnika. Na Čorbine se pjesme nije moglo ostati ravnodušnim i ja sam te pjesme obožavao i još ih volim. I držim da je Riblja Čorba u vokalnom, a naročito u instrumentalnom izvođenju (mislim tu prvenstveno na moćnu Džinđerovu gitaru) bila vrhunska rock – grupa.
Evo mog osvrta na emisiju u kojoj je gostovao lepi Bora:
1. Svaka čast voditeljici na hrabrosti da ga pozove u emisiju, ali eto, kad ga je već pozvala, mogla mu je i pustit da govori. Očito u strahu da Bora ne bi previše uvrijedio Hrvate, ona ga je stalno bezobrazno prekidala. Ipak, svidila mi se ona njena izjava našem uznemirenom borcu: “Koja je razlika između rukovanja našeg premijera i Koštunice i gostovanja Bore Đorđevića u emisiji ?”
2. Totalno skuliran, Bora se nije pokazao kao nekakav žustri govornik. Na pitanja u ratu i zločinima izbjegavao je odgovoriti koristeći izlizanu “I Srbe su ubijali” i “Povijest pišu pobjednici”. Priznaje da je četnik i ponosan je na njihovo naslijeđe, a na pitanje o njihovom sudjelovanju u 2.svj. ratu izvlači se kako nije bio tamo jer je rođen kasnije.
3. Za jednog rokera zbilja previše voli političare. Tako mu je Koštunica prijatelj, blizak je radikalima, a govori sve najbolje o pokojnom Đinđiću. Ukratko, svi su mu dobri.
4. Pokazalo se da nema puno pojma o situaciji jer sve prognoze koje je rekao nisu se obistinile na izborima.
5. Za grupu Riblja Čorba tvrdi da je mlada i u odličnoj formi. Eto, to je još jedna neistina, premda bih za ovo volio da je istina. Onaj naš kritičar rekao je da je grupa u kvalitativnom raspadu od petog albuma. Ja ipak priznajem 8 odličnih studijskih albuma i 1 koncertni, a tom kritičaru poručujem da nema pojma. I kasnije se Bori znala zaletit koja dobra stvar, ali zbilja jako rijetko.
6. Bora je nekad nastupao pričajući antologijske gluposti i iz jedne pjesme o njegovim strahovima pamtim stih “Bojim se ustaša, bojim se četnika.” Volio bih shvatiti kad se i kako oslobodio potonjeg straha. Ipak, očito je da se njegovo shvaćanje četnika umnogome razlikuje od mog zamišljanja u kojem je četnik sam vrag koji pali, siluje, kolje i ispija rakiju u opancima. Bora zazire od klanja i, ako mu je za vjerovati, nikad nije pjevao na nastupima pjesme koje veličaju klanje i ubijanje (za razliku od nekih naših izvođača).
Što reći nego to da lik i djelo svakako treba razdvojiti. Da Bora ovako priča i da je snimio samo one albume poslije 8. nervnog sloma, ne bi ga ni u Srbiji šljivili mnogo osim kad im zatreba u kampanji. Mene naš Thompson jako podsjeća na tu kasnu Čorbinu fazu i siguran sam da mu je Čorba idol.
Da zaključim priču, lik i djelo, ponavljam, uvijek je potrebno promatrati odvojeno. Kad slušam Čorbu, slušam djelo i kad su to stare pjesme koje nikog ne vrijeđaju ne vidim nikakvog razloga da ih ne slušam. Da se sad npr. Mike Tyson vrati u ring 90% ljudi bi navijalo za njega, a njegove su moralne vrijednosti (siguran sam) još niže od Borinih, jer šta drugo reć za nekoga ko siluje i mlati žene. Osim Tysona moglo bi se navest milijun primjera u kojima se divimo umjetnicima, znanstvenicima i naročito sportašima koji su u životu pokvareni, škrti, razmaženi i tako dalje.
Zato volim Riblju Čorbu, a za Boru Đorđevića kao čovjeka me briga kao što je i njega briga za mene. A zašto sam ga onda gledao na TV ? – Pa zato što sam se nadao vidjet nešto od njegovog djela. I vidio sam djeliće starih spotova.
Post je objavljen 23.01.2007. u 20:22 sati.