Marketing
Zatupljujuće
Ponekad je najlakše
jednostavno zaspati.
Pustiti svijet da pokvaren prolazi
kraj tebe.
A ti, u svojoj agoniji,
čekaš
nova svitanja.
--------------------------------
Čudno vučeni potezi.
Umorni od svega.
Od proteklih tjedana.
Ruke u ranama.
Bit će opet ono staro.
Umorni od svega.
Pokušava počistiti
prašinu proteklih pojavljivanja.
Plačljivo preispituje
posljednje postupke..
Ponovo.
Iza slike s nasmiješenim ljudima izviruje melankolija.
Događa se to u prosincu.
Svileni pokreti
odaju nježnosti.
Gospođe tajnovitije od drugih.
Rospije.
Ne znate kako treba.
Neuki, nimalo naivni promatrači.
Samo opak mjesec,
kaljuža
i ja.
Baš je čudan dan danas. Jednostavno nekako
težak. Zatupljujuć. Sve je čudno počelo. Sve.
Jedva dočekala veliki odmor. Kupila neki napola
sirov slanac. Ugazila martama u blato u parku.
Ne, ja ne mogu ići stazom, moram preko trave.
Nisam željela raspravljati o vjeri. S Njom se
uvijek zakačim oko toga. Čudni glasovi na holu.
Vučem torbu za sobom, uživila se u objašnjavanje
nečega. Tresnula se smijati. Pola sata. Prijekorni
pogledi. Smiješak za nekoga određenog.
Neobjašnjiv osjećaj tupoće. Izgubljenost. Povratak.
Poštovanje suparnika. Iznošenje duševnog stanja.
"Srce nije kamen..." Srdžba zarivena noktima u
dlanove. Lagano peckanje. Neprestani smijeh pred
očima važnih. Za mene. Uspjeli su. Dostojanstven
odlazak. Pred očima zavidnih, omamljivača moje sreće.
Post je objavljen 23.01.2007. u 18:54 sati.