Marketing
Zbrka s gospođom Bovary
Priznajem da sam pobijeđen. Danas sam uzeo "Zločin i kaznu" Dostojevskoga i počeo čitati, za lektiru. A taman sam mislio kako ću izdržati. Čak sam i cijeli vikend radio bilo što, zapravo ništa u vezi škole i nastave, samo da to ne uzmem u ruke (samo da na ovom mjestu spomenem: Lithium na klaviru - kako to dobro zvuči!) Ali na kraju sam ipak podlijegao svim pritiscima sa strane i izgubio sam se sam u svojim prohtjevima, počevši na kraju čitati jedinu lektiru koju sam se namjeravao ispričati ove školske godine, jer sam prošle shvatio kako se uopće nisam bio ispričao i na kraju svoju jedinu ispriku potrošio na malenu knjižicu od kojih pedesetak stranica koju sam ionako morao pročitati (jer su me podmitili čokoladom). :-P
E, da, i ovdje počinje moja glavna tema danas. Nakon onog puta kako mi je knjižničarka iz suprotnog turnusa rekla: "Kupi si ju!", kad sam namjeravao posuditi jednu od novijih knjiga koje su tek nedavno došle u knjižnicu, ustručavao sam se ući unutra dok je ona na vlasti u tim prostorijama. Zapravo mi ju nije htjela posuditi jer prvo moraju, kao, "kolege pročitati", da ju ja prije toga ne uništim, no ja sam ju bez obzira posudio.
Danas sam, pak, trebao nešto nakon nastave i već je tamo bila ona. Već sam joj barem tisuću puta objasnio kako u mom razredu, naravno, postoje dvije osobe istoga prezimena (pretpostavljate tko je druga :-P), ali ne - ona je i dalje moje knjige metala u njegovu karticu, a njegove u moju i naravno da je došlo do situacije: "Pa ne možeš posuditi "Gospođu Bovary" kad već imaš jedan primjerak kod sebe!" "Nemam ja, već on." I na kraju opet pruži knjigu meni, iako je zapravo trebao posuditi on. "Nemojte to pružati meni, ta knjiga je za njega!" pokazao sam u Lukinom smjeru. Ona mi je iščupala knjigu iz ruku i rekla: "Pa moram dati onome tko ju posuđuje!" "Pa ako pogledate ime, vidjet ćete njegovo a ne moje ime." Nešto si ona ispremeće kako bi na kraju zaključila: "Ali ne možeš posuditi - već imaš jedan primjerak!" Na što sam ja naposljetku pukao: "A Isuse! To nisam ja! Kako ne shvaćate???" (kad sam ja na rubu živaca, onda sam stvarno na rubu živaca.) Na što je naposljetku i ona pukla: "Pa oprosti, ne razumijem zašto si se uvrijedio - oprosti što moj malen pileći mozak od dva centimetra ne može shvatiti cijelu zbrku s imenima!" Skoro sam joj pošteno i odgovorio, ali joj nisam htio dati povoda da me prijavi nekome nadležnijem. I, što je najbolje, na kraju je zaključila: "Baš me boli briga kako se ti zoveš i kako se on zove, ionako mi to nikada nije trebalo!" :-s
Ja te ljude ne kužim. Išli smo doma, a jedna dobra prijateljica koja se u tom trenutku našla u knjižnici mi je rekla: "Kad ćeš sljedeći puta nešto posuđivati, odi kod ove - ja idem s tobom!" Na predstavu, jelda?
Baš mi je veselo u zadnje vrijeme...
;-) Boris
________
Fotografije: "Autumn Beach" i "Old and Coloured", istog autora, koji se predstavlja kao Pierre-Olivier V.
Post je objavljen 23.01.2007. u 17:56 sati.