Danas i jučer mijenjam dvije priče. Zapravo od jedne činim dvije. Kad sam počela pisati i razdvajati, skužila sam da nikad nisam bila zadovoljna s tom pričom, pa sad radim skroz nove dvije priče. Striček mi je rekao da 11 nije dobar broj, ali 12 je odličan. Tako ću sada imati 12 priča. Dražesna me upisala na neku gimnastiku za babe, pa ćemo sad dva puta tjedno pod moraš pričati o knjizi. A usput ćemo raditi na svojem tijelu kao Vlatka Pokos.
Tornado mi je rekla da likovi u jednoj od ove dvije mijenjajuće priče moraju biti zlatni. I da komuniciraju svirajući i pjevajući. To je stvarno odlična ideja za 8-godišnjakinju.
Uvijek nju pitam što joj je bolje, ovo ili ono, pa ispadne dobro. Publika za tu knjigu će biti otprilike njenih godina, pa malo mlađi i malo stariji.
Sad sam se nečeg sjetila i idem to brzo zapisat da ne zaboravim. Čudno je to zaboravljanje. Ako ne zapišem odmah, makar samo ideju, SVE zaboravim. Ne znam ni približno što je to bilo. Najgore mi je po noći. Ponekad se probudim i smislim cijeli tekst za neku drugu stvar, i još si zadam neke riječi koje će mi ujutro biti podsjetnik tako da mogu napisati tekst. I ničeg se ne mogu sjetiti. Zato kad mi nešto padne na pamet, odmah jurim. Aj bok.
Post je objavljen 23.01.2007. u 17:17 sati.