Marketing
Krov
Svaka zgrada gradi se od temelja do krova. Kao kapa koja glavu čuva, tako i krov štiti sve ono što pokriva. I danas sam bio na krovištu moje velike poprilično stare kuće kojoj bi dobro došao kompletno novi krov, no nema se novaca pa onda je parola „snađi se druže“. Kao da sam ptica, često sam tako na krovu, popravljam, mijenjam crjepove, podmećem posude, mijenjam letve i stotinu sekiracija koje mnogi smrtnici nikad ne dožive u svom životu
. Kažu da kuća u kojoj se ne živi brzo propada, kao i ona koja se ne održava i zanemari. Tko živi u ogromnom velikom starijem prostoru valjda kao i ja cijeli život čezne za malom novom kućom prizemnicom. Eto ovih dana vidim da renoviraju krov crkve Svetog Marka u Zagrebu
. Nedavno su moja dva rođaka nekoliko tjedana radili „zlatne poslove“ unutar te crkve. Uz ostalo, pravim pravcatim zlatnim listićima oblagali su oltar pod budnim okom svoga šefa ( jednog od najboljih restauratora ovakvih umjetnina ne samo u Hrvatskoj). U šali sam im rekao „pa vi ste stvarno zlatni dečki“, a oni su mi ispričali par duhovitih situacija dok su eto „šljakali“ na Markovom trgu gdje je posve normalno svaki dan sresti našu hrvatsku političku elitu. Izađeš otresti prašinu i zapaliti cigaretu, a oko tebe frka, kamere, političari, državnici
. Stvarno da se čovjek naježi kad se sjeti događaja iz hrvatske povijesti koji su se odigrali baš na ovom mjestu, na tom trgu. Krunidba kraljeva, spaljivanje žena optuženih da su vještice
, sudbina Matije Gupca ili detalji vezani uz pokojnog dr. Franju Tuđmana i novu demokratsku Hrvatsku. Marija Jurić Zagorka i misticizam starog Zagreba kao da još živi ispod novih fasada i obojanih crjepova i ulaštenog kamena po kojem gazimo u ovo 21. stoljeću. Sada su tu parkirani skupi crni automobili s diplomatskim oznakama, a tek koji korak dalje u haustorima otpada žbuka, a o zadahu vlage iz mraka zapuštenih podruma da ne govorimo. Kao da se tu još kriju stare boleštine, kolere i druge pošasti koje su nekad davno poharale grad. Kad bih mogao birati gdje živjeti u Zagrebu izabrao bih Tuškanac i Rokov perivoj (nisam ja ni lud) gdje ima puno zelenila i novih lijepih vila, ali i onih starijih gdje su poznati hrvatski književnici pisali svoja legendarna djela. Ako ikad dobijem veliku lovu na lutriji (a da ju počnem igrati?
) kupit ću si ondje kuću ili bar hausplatz. Jedini uvjeta je da kuća ima novo krovište (zna se zašto).
Post je objavljen 23.01.2007. u 14:31 sati.