Od zore ću tražiti plamenom da se budi
I tisuće vala da načine ljudi
Onima što ostaju ostavljam vlasi sijede
Sva podneva sa dosadom sve utorke i srijede
Hej, hej prođe ovaj dan
Prođe ovaj dan, dan kao san...
I čekam iskre jutra plamenom da osvanu
I odjek svojih koraka u novome danu
A voljenoj ću reći ako još za me mari
Da nisam više onaj onaj dokoni stari...
Komentar-> Neki dan me ovaj pjesmuljak ,gotovo misteriozno, vratio u ono vrijeme u kojem ja nisam živjela. Nostalgija za nečim što se nikad nije dogodilo, samo zvuci zaboravljenih duhova, davnih melosa...Can you smell it?
Post je objavljen 23.01.2007. u 11:35 sati.