Najteža zadaća na svijetu. Ima svakakavih metoda odgoja djece. I dobrih i ne dobrih. Evo jedan loš primjer. Poznajem ženu koja se HVALILA da je svojoj kćeri utjerala strah u kosti!!!! Da ne markira u školi. Neš' ti uspjeha. A ta je djevojka uredno išla svojem liječniku po ispričnice. Za ta ista markiranja. Što iz toga mogu zaključiti? Repsreija rađa agresiju, laž i skrivanje. Ja ne želim savršenu dejcu. Ja želim znati sve. Naravno sve što moram i što je u interesu moje djece. U filmu Vrijeme prve Ljubavi“ kaže tata svojoj tinejđerici:“ Bolesna, trudna, pijana, u zatvoru, u nevolji, drogirana.... NAZOVI! Javi se! Ja ću doći!“ ja želim postići da me moja djeca nazovu. Da ja budem prva koje će znati. Jer samo ja znam, želim, mogu i HOĆU pomoći. Neće oni moći izbjeći SVE zamke mladosti. Ali oni moraju znati koga će nazvati. Tko će jedini uvijek pomoći. Tko će utješiti. Tko će isplakati tugu i smijati se sreći. Roditelj, a tko bi drugi. Ja ne želim svojoj djeci biti izvor straha. Mogu im ići na živce, to da, ali da me se boje pa prešućuju... to nikako. Bože ne daj! Život je surov sam po sebi. Ali ako znaš da je tu netko tko će nositi sa tobom dio tereta možeš ga proživjeti BEZ STRAHA.
Post je objavljen 24.01.2007. u 10:11 sati.