A što sam ja prekjučer rekao, što sam rekao?! Koliko priča da se šalje?
I onda prvo iduće što mi padne u sandučić je priča autora SF-pripovjetke koja mi se nekidan svidjela, ali koji je morao, ono baš izgleda morao, napisati još jednu. I okej je to SF priča, to Skijanje, ali ima i svojih probloma. Prvo, za razliku od prošle autorove priče, ovo je SF priča samo za SF fanove. Ja kanda volim SF pa znam što pričam: ovo je priča za SF fanove jerbo su ideje u njoj puno jače od likova i sudbina što je čini teže progutljivom "mundanim" čitateljima. A uz to je kraj drito propovijed pa i SF-ovcima zapne u grocetu. Elem, autore, umjesto da si je ponovo slao na ovu adresu, puno bi ti pametnije bilo da si je poslao nekom od SF-portala, recimo NOSF-u.
A i iduća dvojica su poslala po tri priče. Ma, jasno. I prvi od njih si je zato za sve sam kriv, jer su mu se mane uosmostručile trostrukim ponavljanjem. Tri priče -Irfan, Oproštajno pismo i Trenutak života - sve imaju točno isto boljeticu koja se dade naslutiti već iz telenovelastih naslova zadnjih dvaju: patetične su jerbo autor ne razlikuje patetiku od pravih osjećaja. A ne zna baš ni razliku između kratke priče i sinopsisa te mu, za dobru mjeru, nije jasno ni kako nije dovoljno napisati "ganut sam" pa da se mi junaku počnemo diviti, već da bi ipak, nekako, u procesu prvo trebao znati prozom ganuti nas. Tako da je sve skupa pomalo kao onda kad je Toma Sojer došao na vlastiti pogreb i rasplakao se nad sobom, ali nema ni tu ispriku da je smiješno. Nu, pretpostavljam kako je autor mlađahan te da će pisati bolje (nekog potencijala ima), kad prestane biti tako isključivo zaokupljen otakotužnim vizijama sebe kao sveca te mučenika.
Drugi od dvojice pokazao se natno bolje. Jest opsjednut je ružnim (siromaštvo, seks bez ljubavi, klanje), ali uvjerljiv je u odijevanju tuđe kože i stilski jedan od najboljih koje sam u ovom natječaju do sada čitao. Sestrica mu je je najjača od tri priče, niti bih riječ oduzeo, niti bih riječ dodao. Po meni, trebala bi u knjigu. Druge dvije su isto pune jakih momenata i rečenica, ali imaju i svojih problema. Kolevka za stranca sva je nekako bespotrebno (i neprilično za priču o klošarima) užurbana, kao da je puno duža priča stisnuta u ovo malo naših propisanih kartica. Volio bih da autor udahne i ispriča je kako treba. Njihanje mi se, pak, čini predugim: jedna dobra priča je negdje u sredini (počinje s "Bila je tako srećna", a završava s "bilo mu je dosta."), no okružena je početkom i krajem u kojem autor radije sudi svojim junacima nego što ih - kako izvrsno čini u sredini - razumije.
Pa, hajd'mo sad još jednog autora, kad mi je vrijeme na početku oduzeo onaj nesretni recidivist ... Kako se zabaviti na tulumu u 10 koraka ima naslov koji obećava i tekst koji to obećanje baš i ne ispuni jer a) ima 12 koraka i b) do trećeg od zabave ni lijeka usprkos autorovu kreveljenju, pa sam odustao. U raspravu piše li se Alka-Zeltzer ili Seltzer mi se ovoga časa ne ulazi. Zaboljela me glava.
Enivej, pravila natječaja su vam ovdje, ne šaljite priče ni dalje, mrzim vas sve jer me ne slušate, i tako to.
(mcn)
Post je objavljen 23.01.2007. u 08:51 sati.