Prošlog utorka, na SFerinoj radionici, slušali smo predavanje o stećcima koji su - oni koji jesu - i nadgrobni natpisi, perfektne male priče. Pa sam zadao ljudima neka napišu svoj stećak, jer sam zao. Nu, kako nije fer tako nešto zadati, a svog ne napisati, evo ga. (Forma nije perfektno drevna, samo fingira.)
A se leži Božidar i nije ga više strah.
Plašili ga, dok je bio među nami, i ljudi i bube i kami.
Plašilo ga što će biti koliko i što je bilo.
Plašila ga smert, život još i više.
Na miru sad leži i odgovore ćuti. Tko mu ovi kam prevrne, neka pitanja sva baštini.