Rose: lovac i lovina

(prethodni nastavak)

Jutro je svanulo, magleno i sivo.
Rose je, budeći se, očekivala susresti Morpheusov pogled. No, njega nije bilo. Samo se na jastuku, već ohlađenom, ocrtavao obris Morpheusove glave.

Rose je ostala u postelji.
Shrvao ju je težak umor. Dok je tako ležala, budna, no zatvorenih očiju, prisjetila se drugoga pogleda.
Onog strašnog pogleda koji zamalo nije srela, prošle noći, u skulptorovoj kući, dok je stajala skrivena iza zavjese. Taj ju je tamni pogled tako uporno tražio. Mimoišao ju je, nasreću. No, Rose je osjećala kako taj zli pogled još uvijek za njom traga. Morpheus ju je te moći uspio zaštititi. Ogrnuo ju je svojim plaštom i učinio je nevidljivom.

Ležeći u svojoj postelji, u sivom svjetlu zimskoga jutra, Rose se jedva odupirala strahu.
No, istodobno, u njoj se počeo buditi i bijes. Naslućivala je kako je Thanatos odigrao pogubnu ulogu u Morpheusovoj nesretnoj povijesti. On je Morpheusa zavodio obećanjima o moći, vukući ga za sobom u tamu i zlo. Morpheus mu se, doduše, i nije opirao. Pošao je za njim voljno i spremno. Jer, Thanatos mu je pripremio put.
A tada je Morpheus susreo Rose. I počeo izmicati stričevu zlu utjecaju.

Thanatos je zračio ledenom hladnoćom.
Nije se samo dah smrzavao kad je on bio blizu. I duša se ledila u njegovoj mračnoj i hladnoj prisutnosti. Rose je shvatila da je Thanatos uporan lovac koji ne odustaje lako od plijena. Bojala se Thanatosova bijesa koji bi se mogao sručiti na Morpheusovu glavu, kada lovac otkrije kako mu lovina izmiče. No, Morpheus je bio Thanatosov nećak. On je u očima svojega strica preuzeo ulogu željenoga sina i nasljednika. Rose nije znala je li Thanatos uopće sposoban voljeti. No, mrziti je znao. Osjetila je to dok je stajala tamo, skrivena iza zavjese, izbjegavajući njegov pogled. Osjetila je to u onome trenutku u kojem je Thanatosu izmakla.
Ona je bila uljez kojeg je nanjušio, kojeg je lovio.

Thanatos možda nije u stanju osjetiti ljubav ni prema komu, razmišljala je Rose. Pa niti prema svome bliskom srodniku, prema bratovu sinu. No, njih je dvojicu, strica i nećaka, ipak spajala spona srodstva. Thanatos možda i nije privukao nećaka k sebi iz ljubavi. Učinio je to iz mržnje prema bratu. Somnus, mlađi brat Thanatosov, u vlasti svoje žene-kćeri Nyx, bio je slabić u bratovim očima. Pa ipak, iako je moć i premoć bila na Thanatosovoj strani, on se ipak osjećao poraženim od svojega brata.

Thanatos je bio bog smrti.
To mu je davalo neograničenu moć nad smrtnicima. No, Smrt ne može začeti život. I tako je Thanatos bio bez sina, bez nasljednika. Bjesnio je zbog toga. Zamrzio je brata. Splekario je, koristeći braću Morpheusovu. Phobetora, Icelusa i Phantasosa. Potezao je njima kao marionetama u lutkarskome kazalištu. Ti su slabi, obezvlašteni bogovi, podčinjeni Morpheusovom starješinstvu, ionako mrzili brata. Trebalo ih je samo potaknuti. I tako je Thanatos već bio nadomak pobjede. Morpheus je već počinjao nalikovati svojem stricu, smatrati ga ocem, ugledati se u njega kao u uzor.

A onda se pojavila jedna ništavna smrtnica. Posegnula je za Thanatosovim vlasništvom. Potaknula je Morpheusa da se izmakne stričevoj moći.

Thanatos je nekada davno, na početku vremena, bio pravedan bog, sudrug Života.
Životnu je nit smrtnicima kidao bez mržnje. Uzimao bi im dušu neosjetno i bezbolno, kada bi njihovo vrijeme isteklo. Starci su ga dočekivali kao olakšavajući vječni san koji im s pleća skida teret života, breme koji bi im postalo preteško. Bolesni bi njegov hladan dodir primali s olakšanjem.
Djeca su mu nasmijana, bezazleno kretala u susret. A on ih je odnosio nježno i sa žaljenjem.

No, vremenom je Thanatos omrznuo smrtnike.
Bili su tako slabi i krhki. Tako kratkotrajni i prolazni. Tako ograničena postojanja u vječnosti.
A ipak su oni triumfirali. Imali su dar života. Mogli su, svojim smrtnim tijelima, život produžiti. Učiniti ga vječnim. Mogli su ono, što moćnom i svemoćnom Thanatosu nije bilo moguće.
I tako je Thanatos omrznuo smrtnike.
U povremenim bi nastupima bijesa ljudskome rodu slao boleštine. Svojom bi kosom kosio i mlado i staro. Čitave naraštaje, čitave narode.

A sada, netko je iz tog omrznutog ljudskog plemena ugrozio Thanatosovo nastojanje da ipak postane ocem, da stekne nasljednika. Bratov bi sin postao njegovim sinom. Thanatos je u Morpheusu slutio veliku snagu, pa ga je smatrao dostojnim nasljednikom. No, Thanatos je tako dobro otkrio i Morpheusove slabosti koje su mu omogućavale da stekne vlast nad njim.
I kada je ostvarenje njegova plana bilo na domaku, pojavila se zapreka. Netko iz roda smrtnika!

Thanatos još nije znao koji mu se to smrtnik usuđuje suprotstaviti.
No, već je krenuo u lov. Rose ga je osjećala na svojem tragu. I bojala se, strašno se bojala. No, bijes zbog Thanatosova zla utjecaja na Morpheusa potirao je strah. Rose se nadala kako će uspjeti Morpheusa izvući iz Thanatosovih kandži.

Prije no što bude prekasno.
Za Morpheusa, i za nju.

(nastavak slijedi)

thanatos

Post je objavljen 22.01.2007. u 23:59 sati.