Bar da umrem, pa da me sa'rane
Iza kuće, kraj jabuke rane
Pa nek laju sva seoska usta
Bećarinu ubi ljubav pusta...
Piše: RAMAC PRVI
Vraćam se s mise, otvarm stan a tamo elitna ekipa Slavonac, Prso ( brat ujo iz LIVNA ) i drug novinar. Lagano se pijucka rakija , pričaju o sexu i rado ga se prisjecaju. Drug reče '' Da je sta jebat pa ić pičke tražit“ , ote mu se teški uzdah. Stvarno stan nam je prava vila zagorje , niko nista nije konkretno napravio od stoljeća sedmog.
Međutim o sexu ovdje neću srat, nisam mjerodavan . Ja zastupam onu tezu NE PRIJE MRAKA
Nisam se naspavo danas, čitav dan sam nadrkan. To su oni dani u kojima do podne mrziš cjeli svijet a poslije podne i sam sebe. Ali misa je bila dobar lijek, osjećam se puno bolje. Poslije sam popio kavu , danas šesnaestu po redu i malo se družio. Sad se osjećam puno bolje.
Zasto se neke stvari dese kad to najmanje očekuješ? Zašto nas uvijek zateknu nespremne ? Pitam se ja? Odgovor nikako da obasja moje lice, poput izlazećeg sunca u toplo ljetno jutro. Zašto mi obični smrtnici kojima se dese tako neke loše stvari uvijek zbog toga kažnjavamo ljude koji nisu uopće krivi. Jeli to zbog naseg povrjeđenog ega , nekog revolta ili ...
Ali jebo to, zivot je često sranje ali je nas. Napisat ću jedanu svoju dogodovstinu iz vremena srednje skole.
Ljeto gospodnje poslije drugog razreda gimnazije. Konačno raspust, lijepo je nista ne radit ali brzo dosadi. Tako ja odluči da dođem u Sarajeva i zaradim koju pinku. Radio sam kod tetka koji već dugi niz godina ima klesarsku firmu. Čovjek pravi grobnice. Krenem ja tako šljakat , brzo sam naučio radi na rezačici pa je to bio opis mog rada do odlaska na teren na koji smo isli oko jedanaest sati. Tako krenusmo put Lukavice , to je dio Sarajeva koji su Srbi drzali. Bili su u to vrijeme još punktovi između RS-a i federacije. Ni rat nije bas davno zavrsio, tenzije su jos tu. Nije bas lijep osjećaj , ali sto se mora nije teško. Ne ostajemo u gradu, idemo put Pala. Ubrzo silazimo s asfaltnog puta i vozimo se makadamskim cestom kroz neko selo. Odjednom iza jedne krivine otvara se veliko groblje s malom crkvicom. Tetak govor , tu su sahranjeni njihovi borci. Stali smo na glavnoj kapiji i već istovaramo materijal i alat. Primjećujem s desne strane čovjeka s velikom crnom bradom. Sutim ali u meni već trubi uzbuna . Laganim korakom ide prema nama , četnik jebo te belaj. Tad sam mislio da svaki Srbin koji ima bradu mora biti četnik. Već sam uzeo lopatu kao pjesak ću tovarit, međuti njena namjena je bila nesto drugačija. Već je blizu, tetak se trgnu ugleda ga i raskezi usta u jedan veliki osmijeh, jebo te zna ga, olaksanje. Pozdravljaju se , on je jebeni upravnik groblja. Nastavljamo s poslom, počeli smo montirat. Dolaze dvije zene u crnoj odjeći , prilaze grobu tik do našeg. Horor počinje. Jedna od njih je sestra poginulog mladića. Leži preko groba i nariče , svaka dlaka mi stoji uspravno od jeze. To je prvi put da sam dozivi nesto takvo .Mislio sam deset, dvadeset minuta i otici će. Međutim prije mi završišmo. Pokupili smo alat i sjeli pod jedno drvo da se malo odmorimo. Kukanje prestaje, ona druga zena joj pomže da se podigne . Idu prema našem kamionu, čitaju naljepnicu na vratima. Sranje, koji kurac smo morali odmarat. Ulica gde je smještena firma je dobila ime po nekom šehidu alijine vojske.Već razmisljam kako će nam se najebat majke balinske, iako to nismo .
Idu prema nama , ponovo počinje ono jezovito kukanje.Sad još grana i rukama. Koji kurac, nista je ne razumim. Zastaje ali kukanje i grananje ne prastaje. Idi cujem tetkov glas, meni govori. Idi zove te. Gdje da idem ? Jos mi treba da me ova luda zena od sto kila prebije . Već i Zvonko govori idi, idi. Polazim , ali oprezno . Nikad se nezna. Odjednom me ta zena hvata , privlači k sebi i grli. Koji kurac je sad ovo? Sad je već nešto i razumim , iako me u tome poprilično ometa njeno pjuvanje u moje uho dok mi govori ''MOJ BRAT JE BIO TVOJIH GODINA, VI MOJOJ BRAĆI PRAVITE KUĆE '', u ruku mi stavlja neki novac , pušta me , okreće se i odlazi. Dvojica starih debila se smiju , dok ja onako bljedunjav nesigurnim korakom idem prema njima. Dala mi je deset maraka , a ja mislio prebi me zena.
To su bili moji prvi poslijeratni kontakti s braćom Srbima .
Ramac prvi- RAMO
BOG ljudi , ljepe žene, ma sta da vam kazem. Budite i dalje lipe.
Post je objavljen 22.01.2007. u 17:45 sati.