Idući mjesec uzimam ostatak godišnjeg. 18 (čitaj: osamnaest) dugih dana.
Zabili se u studio konačno pa da i to čudo svjetsko privedemo što uspješnijem kraju.
Ostatak vremena bit će sasvim dovoljno da pospremim sobu. Osim usisivanja prašine (!) ništa drugo nisam taknuo mjesecima.
Već zamišljam scenu:
Ponukan prijetnjom svojih ukućana krenuh u tu nadasve hrabru avanturu.
Iz linije se po tko zna koji put čuje "Radio Merda", ne baš tako popularna pjesma u ovim krajevima, no odmara dušu svojom plitkošću....
Iskopao sam jedan CD ispod kreveta:
"Gle, ovo je tu! Zar nisam ja to posudio Peri? Hmmmmm...ili mi je on to vratio? Ma nekome sam to posudio. Ali kome? I kad mi je taj netko vratio to uopće?"...
Eto, prošlo je pola sata kako ja stojim nasred sobe buljeći u taj CD kao puran u glistu.
"Joj, ne da mi se to sad pospremati. Budem sutra".
Idem na probu sad.
Post je objavljen 22.01.2007. u 16:40 sati.