Marketing
prisjećanje na zaboravljenu igru
Nedavno sam oko ponoći šetao psa oko Cmroka i - na moje iznenađenje - dva mladića, ne stariji od osamnaest, vježbali su baseball. Jedan je nabacivao loptice, a drugi ih pokušavao zahvatiti čunjastom palicom. Ganula me ta njihova zažarenost, ali mi se nad prizorom nametala i aureola nakaradnosti. Naravno da je bolje da se dva mladića, pa čak i u to vrijeme, na otvorenom bave nekakvom fizičkom aktivnošću i uvježbavanjem spretnosti nego da sjede u nekom zadimljenom kafiću i srču pivo, ali baseball?!
Kad god čujem kako neki naši poslovni ljudi iznenada otkrivaju sklonost za baseball, golf, bridge i slično, imam dojam kao da paradiraju poslovični majmuni s paunovim perjem. Svaka čast pobrojanim igrama, daleko im lijepa kuća, ali - izlažući se opasnosti da zvučim poput najzadrtijeg ognjištarca - zar mi nemamo svoje, jednako dobro, ako ne i bolje, što je zavrijedilo da se njeguje i razvija umjesto tuđega koje uvozimo i trudimo se prihvatiti koliko god se sve na nama i u nama tome opire?
No što s onim što postoji samo negdje daleko i može se ili uvesti i inplantirati ili ga nema? Baseball na primjer. Pitanje je zar zaista nemamo ništa adekvatno, ali niti znam da imamo.
Kada sam bio dječarac igrao sam s čobanima u okolini Bjelovara igru koja se zvala "klis". Davno je to bilo, pa sam i zaboravio pravila igre, ali nekih stvari se dobro sjećam. "Klis" je bio komad štapa dužine desetak centimetara i debljine četiri do pet, zašiljen na oba kraja. Igralo se batinama nešto duljima od metar koje su se mogle odsjeći u obližnjoj šumi. Dakle, oprema za igru nije koštala ništa.
Igralo se na utabanoj zemlji bez trave, dovoljno prostranoj, ali nevažno kakvog oblika. U sredini se iskopao rov širine tri ili četiri prsta, malu dublji od toga i dužine od dva-tri pedlja. "Klis" se postavljao za početni udarac na rub tog rova tako da se nadnosi nad njega zašiljenim krajem. Spretan udarac po kraju "klisa" mogao ga je vrcnuti i dalje od desetak metara. Ondje je čekao drugi igrač koji je drveni projektil koji se preokretao u letu trebao zahvatiti svojom batinom i vratiti nazad. Ako bi "klis" pao na ravno tlo, mogao se ponovo vratiti u igru da se mlatne po zašiljenom kraju tako odskoči u vis, a zatim u zraku zahvati batinom i pošalje u željenom smjeru.
I to je sve čega se sjećam. Zna li itko kako se igra ta igra? Ako ne znate, pitajte bake i djedove sjećaju li se nečega sličnog. Unaprijed hvala.
Rado bih izišao ovih dana sa klincem i naučio ga novu igru. A da ne kažem kako bi me srce tronulo da pročitam u novinama izvještaj o natjecanju ekipa osnovne škole iz Šestina i osnovne škole iz Šestanovaca u igri "klisa". Koga iz svijeta mi možemo išta naučiti o baseballu i s kim se možemo takmičiti? A u "klisu" bi mogli biti svjetski šampioni!
No koga bi onda jadni ćelavo ošišani tipovi u kožnim jaknama mogli uvjeriti da vozikaju baseball palice u autu zato što su sportaši?
Post je objavljen 22.01.2007. u 16:17 sati.