Marketing
Svjetlosni signal
Mogući nepoznati pojam:
Ulica Ravello (Ravello Drive) - ulica u kojoj je Buffyina kuća
Kategorija: canon, Angel POV
Svjetlosni signal
(B is for Beacon)
by Leni
Poricanje vlasništva: Da su bar moji
Ukratko: prije ep. S/I “Ono što on radi je lako pogoditi, jer ona sada bolje spava i više izlazi, a Sunnydale svejedno nije preplavljen vampirima.”
Zahvale: Sharon i Rayi što su pregledale i ispravile priču *PUSA*
Komentari: Molim vas?
Napisano za letter_love, Complete List
---
Angel zna da sumnja, ali ništa nije rekla. Lako je pogoditi što on radi jer ona sada bolje spava i više izlazi, a Sunnydale svejedno nije preplavljen vampirima. Ali ne želi joj reći. U glavi mu zvuči umišljeno i svisoka ili previše nesigurno. U svojih 250 godina nije imao puno vježbe u obraćanju ljudima na druge načine. Daje sve od sebe u razgovorima sa Buffy i Gilesom, ali ne zna kako pristupiti toj temi.
I na kraju, ne želi joj reći jer ne želi ispasti glup. Ili još gore, boji se da će se Buffy osjećati obavezna da mu uzvrati uslugu. Ona mu ništa ne duguje; njih dvoje tako ne funkcioniraju. Ali ona sumnja; siguran je u to. Možda se boji da je u krivu i da će se on osjećati nedovoljno dobar za njena očekivanja i da će se povući. Možda se boji da je u pravu i da to radi jer misli da ona ne radi svoj posao.
Problem je što dok mu ne kaže što misli, ne može joj reći da bi bila u krivu za obje prepostavke. Ne želi se povući od nje, nikad, i stvarno misli da daje sve od sebe da zaštiti Sunnydale. Ne radi umjesto nje; on joj je samo potpora. Jer bila Ubojica ili ne, Buffy je još u tinejđerskim godinama. On nije.
Zaslužuje noć u Bronzu sa prijateljima, da pleše i pjeva dok je noge ne zabole i glas ne promukne. Zaslužuje priliku da obavi domaći rad kako treba da svima u školi pokaže da nije samo lijepo lice sa lošim ponašanjem u školskom dosjeu. Zaslužuje se bar dvaput tjedno dobro naspavati noću, umjesto onih jadnih tri-četiri sata koja joj ostanu iza patrole. Zaslužuje provoditi svoje vrijeme kako želi i ako ga želi ljubiti kad bi trebali tražiti nove vampire, Angel je dovoljno sebičan da se ne buni.
Ali Ždrijelo pakla nije igra i koliko god se Buffy bori i žrtvuje da svoj grad obrani od zla, on želi da sačuva i nešto normalnog života. I tako obavlja dodatnu patrolu, ide prema Bronzu najdužim mogućim putem, uvijek kasni i pojavljuje se sa vampirskom prašinom na kaputu. Ona mu kaže da se ‘pravi tajanstven’ i ako zna istinu, nikad ništa ne govori. Samo mu se nasmiješi i povuče ga na plesni podij čim počne svirati lagana pjesma.
On je taj koji je potiče da ode do Willow, čak i da prespava kod nje nakon višesatnog učenja ili istraživanja za neki esej. Willow uvijek nazove prije patrole i on često vidi kako Buffy vrti telefonsku žicu među prstima dok govori u slušalicu. Ponekad sjedne uz svoju djevojku i stavi ruku preko njene kad primjeti da gleda između ladice sa oružjem i knjiga. Umiri njeno oklijevanje dugim poljupcem i šapne joj da se složi sa Willowinim prijedlogom.
Angel zna da će biti budne do ranih jutarnjih sati, razgovarajući o temama o kojima su oduvijek razgovarale šesnaestogodišnjakinje. Iskreno, još se zna osjećati neugodno zbog Willowinih znalačkih osmjeha i napola skrivenih vragolastih komentara koje razmjenjuje sa Buffy u školskoj knjižnici. Ali ona zaslužuje i taj komadić normalnosti.
U tim noćima patrolira sam i vraća se pred Rosenbergovu kuću svakih par sati. Ponekad ih čuje kako žustro tipkaju ili raspravljaju o davno mrtvim pjesnicima i junacima. Drugi put čuje smijeh i jedva čujne šapate; njegovo i Xanderovo ime su glavna tema u takvim razgovorima i da, malo mu je neugodno to čuti. Kasnije, kad svrati zadnji put prije nego ode kući prije zore, čuje tiho hrkanje. Onda se jedva odupire porivu da se popne ispred Wilowinog prozora i pogleda Buffy. Iako se nekako uspije nagovoriti da je pogleda u Ulici Ravello, nikad ne bi virio u tuđu sobu.
A i ima dana kada škola, prijatelji i trening iscrpe Buffy. U tim noćima otiđe u svoju sobu u isto vrijeme kao i obično; ali onda stvarno obuče pidžamu, uvuče se duboko pod pokrivače i pokuša ignorirati stvarnost u snovima. Jednom je pogriješio i popeo se uz drvo i ušao u njenu sobu kroz prozor kad su svjetla bila ugašena. Naravno, probudila se. Ali te tri sekunde prije nego je osjetila njegovu prisutnost, Angel je vidio jedan od najspokojnijih prizora: uspavanu Ubojicu. Tako jednostavno i tako naizgled nespojivo.
Ponekad Angel sjedi ispred njenog prozora i gleda je u mraku njene sobe. Nikad ne dolazi preblizu prozora - dovoljno blizu da vidi, ali nedovoljno da joj poremeti odmor. Onda se spusti na zemlju uvijek ljut na sebe što dopušta da mu se mašta razmaše toliko da poriv da uđe unutra i probudi je poljupcima postane tako jak da se mora prepustiti ili otići. Toliko scenarija mu se tada vrti po glavi, svaki ugodniji od prijašnjeg. Pita se hoće li ikad smoći hrabrosti da pokuša i najblaži od njih. Zasad nije. Uvijek je ostavlja da se naspava i ode u njenu patrolu.
Ubijanje za Ubojicu. To je jedini dar koji joj može dati: vrijeme. Malo odmora u njenom natrpanom životu.
Noćas je njeno svjetlo upaljeno, jedno od rjetkih koje gori u tako kasni sat u Ulici Ravello. To znači da je budna i spremna za patrolu - ili da se pretvara da patrolira sve dok im se ruke slučajno ne dotaknu ili pogledi susretnu u pola rečenice i Ždrijelo pakla, Gilesove naredbe i svako poštovanje prema mrtvima postane nevažno. Buffy će mu se približiti, podići se na prste, dignuti glavu prema njemu i tako ga pogledati da neće imati izbora nego da je zagrli i privuče još bliže. Ispočetka će je nježno ljubiti, a onda pustiti njoj da vodi. Polako se okrečući, premjestit će ih tako da se ona može nasloniti leđima na zid ili nadgrobni kamen da održi ravnotežu.
Štogod se dogodilo, to svjetlo znači da može doći po nju. I dok hoda niz njenu ulicu, a povjetarac mu donosi miris njenog omiljenog parfema i ruža, Angel se mora nasmiješiti.
Buffy se nikad ne oblači samo za patrolu.
Kraj
3.3.2006.
Post je objavljen 22.01.2007. u 05:18 sati.