Slusam narodni radio sinoc kasno na kompjuteru i cujem Hrvatsku vojnu koracnicu; Puska puca a top rice, prosli su me trnci nisam mogao vjerovati, ali i sam sam uz to zapjevao. Dragi moji; ovo sam cuo javno ovdje u Sydneyu nakon mojih 50 godina zivota kad sam bio u Zagrebu segrt u Tkalcicevoj ulici i kroz svake svecanosti sam bio na trgu bana Jelacica i vidio i cuo te krasne Hrvatske koracnice koje su izvadali pleh muzika u mimohodima. Dragi moji to je trebalo mnogo ranije jer koliki su pomrli koji bi bili htjeli cuti te koracnice? (Netreba te se bojati rekao je Isus) ovo je nasa kultura i nesmemo se je odreci, bez obzira kako nasi neprijatelji to sakrivali, mi moramo biti jedinstveni a ne da nas neko preko tih dogadaja dijeli. Treba jos jace slati eterom zabranjene stvari razbijati nepravdu i laz. mnogo je vremena proslo od sutnje i sami smo si krivi ako zataskamo sami svoje. Hrvatska drzava je postojala u drugom svetskom ratu i to ne moze nitko izbrisati. Ali postojali su i lijepe glazbe i lijepi Hrvatski cisti ponosni hrabri vojnici.
Hvala Hrvatskom narodnom radiju u Sydneyu. Jaska.
Post je objavljen 21.01.2007. u 23:57 sati.