Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/malachi

Marketing

Sama sebe!!!

Volim putovati, a pogotovo volim putovati s društvom, i svaki put kad sam išla u Opatiju bilo mi je super, pa tako i ovoga puta.


A i vi moji dragi znam da putujete mnogo, pa ćete me razumjeti.


Kada se isključim na 2 dana, teško mi je vratiti se u stvarnost.


Isključila sam se od "posla".
Isključila sam se od "učenja".
Isključila sam se od "ljubavi".
Isključila sam se od "problema."


I da, ta četiti pojma moraju biti pod navodnicima.


Jer posao nije pravi posao.
Učenje još nije ni počelo.
Ljubavi nema, a zaljubljenost moram ubiti, mada sam tek sada počela maštati.
Problemi, nisu pravi problemi i uopće neznam zašto se s njima opterećujem.


Primjetila sam samo da sam jako negativna, da stalno govorim kako mi nešto ne štima i nikad mi ništa nije dobro.
A najsmješnije je to da se tako uopće ne osjećam.
I tražila sam Kumu da me opomene svaki put kad tako nešto napravim.
I da, maštala sam mnogo o Njemu, ali opet ne previše. I bilo mi je lijepo misliti da možda jednom u nekoj dalekoj budućnosti primjeti da sam ja "konstanta" u njegovom životu...i....
Ma neznam...samo da sam povratkom u Zagreb, ne drugačija, ne mirnija, ne bolja, ne opuštenija, nego jednostavno ja...i sada prvo moram sjesti i isplanirati si slijedeća dva...vrlo udarna dana...u njih ukomponirati i posao, i učenje, i zabavu, i prijateljstvo i blog i net i Njega...


Ali prvenstveno SEBE.


Svoju potrebu za time da sve bude odrađeno kako treba.
Svoju potrebu za time da sve bude baš na vrijeme.
Svoju potrebu za time da učim i postanem Netko.
Svoju potrebu za osmjesima.
Svoju potrebu vremenom za sebe.
Svoju potrebu za ljepotom života.
Svoju potrebu za ljubavlju.


A osjetila sam da se gubim pomalo u tuđim željema, zahtjevima, dobrim namjerima, zbunjenostima, tuđim nadama i pravilima...tuđem svijetu.
Da se gubim u maštanjima, planiranjima bez realizacije, željama bez oduševljenja...


Nije mi vikend vratio ništa, osim toga da sam imala sebe...u okolini koja je nova...da sam vidjela sebe onakavom kakva vrijedim, bez pizdarija, kompleksa i strahova.


Okolina koja je govorila, Chi...samo polako.


Post je objavljen 21.01.2007. u 23:57 sati.