Marketing
Kazuichi Miura,najomiljeniji diplomat u NDH,II dio
...nastavak teksta od 1.siječnja o.g.
razdragano mnoštvo Berlina srdačno je dočekalo japansku delegaciju u lipnju 1941.godine
U rujnu 1941. veća grupa japanskih novinara, predvođena Rimitijem Sasukijem
posjetila je Hrvatsku.
Iako su Japanci pokazali priličan interes za Hrvatsku nisu odmah u Zagrebu otvorili
svoje diplomatsko predstavništvo.Područje NDH pokrivalo je njihovo veleposlanstvo
u Sofiji.Tamo je,od kolovoza 1941. bio poslanik Jamai.Na neznatnom položaju
novinskog referenta u tom poslanstvu bio je Umeda,koji je zapravo vodio čitavu
japansku političko-obavještajnu službu za balkanski sektor i Tursku.Bio je u vezi s
obavještajnim središtima u Švicarskoj i Mađarskoj.Taj je sposoban obavještajac prije
toga bio je 20 godina sveučilišni profesor u Poljskoj i Ukrajini.Još 1941.Umeda je bio
vrlo skeptičan o ishodu njemačko-ruskog rata,jako dvojeći o njemačkoj pobjedi.
Kritizirao je njemački rat protiv Rusije i s vojničkoga i političkoga gledišta.Smatrao
je da bi ujedinjeni Japan,Njemačka i Rusija mogli lako pobijediti Englesku i Ameriku.
Isticao je nerazumnost njemačke vanjske politike,smatrajući da njihovi naivni planovi
nisu temeljeni na ozbiljnu poznavanju stvari, nego na podcjenjivanju protivnika.
Nijemci su raspolagali sasvim pogrešnim informacijama o snazi Rusije, za razliku od
japanske obavještajne službe, koja je bila upućena u pravo stanje stvari.Umeda je
isticao kako je njemački udar protiv Rusije proveden bez prethodnog savjetovanja
s Japanom.S tom ludošću, smatrao je on,pružena je samo komotna mogućnost
Englezima da odahnu u onoj bezizlaznoj situaciji u koju su već bili zapali,tako da su
se Engleska i Amerika u miru mogle spremiti,dok će Njemačka dotle iskrvariti i istrošiti
svoje snage s kojima je mogla na zapadu izvojevati pobjedu.
»Zašto se Pavelić ne okruni...
Umeda je u kolovozu 1942.zaželio upoznati Pavelića.Hrvatski zastupnik u Sofiji
dr.Vladimir Židovec upoznao je Poglavnika o tome kako Umeda vidi situaciju na
bojištu.Primajući te informacije,Pavelić je zaključio:»Jedno je sigurno, a to je da
Rusi neće nikad umarširati u Berlin !«(Baš !Kako je samo pogodio.).Međutim,razgovor Pavelić-Umeda sveo se samo na međusobne komplimente. Mudar Japanac znao je da
ono što je rekao Pavelićevu zastupniku to Pavelić i onako mora već znati,pa čemu
ponavljati svoja gledišta.Analizirajući jedno predavanje ministra Lorkovića
sveučilištarcima o ideologiji hrvatske borbe,Umeda se žestoko oborio:Politika se ne
može i ne smije tako voditi.Politika treba biti praktična stvar i praktično rješavanje
problema pred kojima se narod nađe.Pri rješavanju takvih problema oni koji vode
narodnu politiku,ne smiju dopustiti da njihov pogled bude pomućen ideološkim
predrasudama.Politika se vodi razumom i računom.Ideologija je jedna stvar, a politika
druga,ističe Umeda.Japanski je poklisar u Berlinu general Oshima,iznenadio hrvatskog
poslanika dr. Branka Benzona pitanjem:»Zašto se Pavelić ne okruni hrvatskim kraljem?
Što će vam talijanski princ ?« Benzon se brzo snašao:»Bolji bi bio japanski!«,odgovorio
je.Na nemalo Benzonovo iznenađenje Oshima je o tome s njim počeo ozbiljno raspra-
vljati,o japanskom princu na hrvatskom prijestolju.
Hiroshi Oshima(1886-1975),japanski veleposlanik u Trećem Reichu;
susret s Hitlerom u svibnju 1939.
U siječnju 1943.vlada iz Tokija,šifriranim brzojavom,traži od svog poslanika u Sofiji
točne i opširne podatke o zulumima Talijana u Dalmaciji,konstatira usput da takva
talijanska politika ne šteti samo Hrvatskoj,nego i zajedničkim interesima Osovine. Zbog
toga se traže iscrpna tumačenja takve talijanske politike,te kojim se razlozima pritom
rukovode Talijani.
Poslanik Jamai je zamolio hrvatskog zastupnika dr.Vladimira Židovca da šifriranim
brzojavom o tome odmah obavijesti Ministarstvo vanjskih poslova,te od ministra
Lorkovića zatraži odgovore na postavljena pitanja,kao i potrebne konkretne podatke.
Iz samog načina kako je japanska vlada formulirala pitanja jasno se čitala sugestija da
tom stanju treba stati na kraj !Tako je zapravo Umeda protumačio japansko gledište.
U proljeće 1943.poslanik u Sofiji Jamai intenzivira kontakte s predstavnicima Hrvatske,
te i on traži susret s Pavelićem.Jamai preko Zagreba putuje u Berlin,te se incognito
susreće s Pavelićem.U to vrijeme Japanci iniciraju otvaranje svog poslanstva u Zagrebu.
Umeda procjenjuje da Njemačka neće biti luda da daljnjim razvlačenjem rata uništi sama
sebe,pa će nastojati iskoristiti nepopustljiv jaz između Rusije i Angloamerikanaca.Oni će
rat između tih sila,koji je neizbježan,već sad pokušati izazvati.
Ako to Nijemcima doista uspije, onda će Japan odmah pristati uz Rusiju, pa će tako
Drugi svjetski rat neposredno preći u treći svjetski rat.A u tom slučaju Japan bi htio
vidjeti sve slavenske zemlje,pa i Hrvatsku i Bugarsku,na ruskoj,a ne angloameričkoj
strani,procjenjuje Umeda.. Ovo,očito,tada nije bio samo osoban stav Umede,nego analiza
i prosudba japanske obavještajne službe.U Italiji se već obavljaju pripreme za taj
preokret uz zapadne saveznike.Sredinom 1942. talijanska sabotaža skrivila je da general
Romel u kritičnu trenutku ostane bez benzina,te se tako izjalovio njegov namjeravan
udar na Suez.Svih sedam talijanskih tankera, koji su nosili benzin Romelu, putujući u
razno vrijeme,s raznih polazišta i u raznim smjerovima,potopile su engleske podmornice,
a to je bilo moguće samo tako što su njihov put odali sami Talijani.To je znala japanska obavještajna služba, te je Umeda rekao:»Nije riječ o pojedinačnoj sabotaži«.
Japanska obavještajna služba raspolaže podacima,da ako Hitler ne bi uvidio potrebu
takva preokreta,da postoji jaka urota među najvišim časnicima,koji će zbaciti Hitlera i
preuzeti vlast. S tim Japan ozbiljno računa, to prije kad Njemačkoj doista ništa drugo
ne preostaje.Te japanske prosudbe pokopane su događajima oko kapitulacije Italije.
Tada,odnosno u jesen 1943.,osnovano je u Zagrebu japansko poslanstvo.Kako su
događaji umanjili njegovu aktualnost, došao je samo otpravnik poslova dr.Kazuichi Miura.Poslanstvo se smjestilo u hotelu »Esplanade«.Tajnik poslanstva bio je dr.Harata
Masaji,a ataše poslanstva Mitsuo Hashizume.Tijekom 1944.poslanstvo je dobilo svoje
prostorije na Tuškancu 6.Miura je ranije bio niz godina u Rusiji, te je naučio ruski jezik,
što mu je olakšalo učenje hrvatskog jezika.Nekoliko je godina Miura bio savjetnikom
japanske ambasade u Berlinu odakle je došao u Zagreb.
Tu je neviđenim uspjehom,vrlo spretno razvijao rad na kulturnom polju,trudeći se da
se hrvatsku javnost što bolje upozna s mislima Japanaca i njihovom kulturom.
Na Silvestrovo (31. prosinca 1943.)Miura je prvi put službeno posjetio zagrebačkog
nadbiskupa dr. Alojzija Stepinca. Dočekao ga je nadbiskupov tajnik Ivo Šalić,koji ga je
nakon posjeta autom otpratio u hotel »Esplanade«.Nadbiskup Stepinac je 3.siječnja 1944.uzvratio posjet japanskom otpravniku poslova Miuri,posjetivši ga u hotelu
»Esplanadi«.Kada je 22. veljače 1944. Zagreb teško bombardiran, četrdeset pet je
osoba poginulo, među kojima su bili dominikanci Jordan Vinculin i Anđelko Orlandini,
Miura je 28. veljače 1944. posjetio nadbiskupa Stepinca,te mu,u ime japanskog naroda,
izrazio sućut prigodom bombardiranja dominikanskog samostana.
Na početku ožujka 1944.u Zagrebu je osnovano Hrvatsko-japansko društvo,o čemu je Gestapo iz Zagreba obavijestio svoju centralu u Berlinu:
»...ovo Društvo si je stavilo u zadatak produbljivanje odnosa između japanskoga i
hrvatskog naroda. Počasni predsjednik ovog društva je dr. Kazuichi Miura.Predsjednik
je doglavnik dr. Mile Budak, prvi potpredsjednik je ustaški pukovnik Ante Moškov,
zapovjednik poglavnikove garde.Drugi potpredsjednik je ustaški pukovnik doglavnik
dr.Mate Frković,rukovodilac službe zdravstva.
Među članovima odbora je i čuvar državnog pečata,dr. Andrija Artuković,glavni direktor propagande Ivo Bogdan,dr.Ante Bonifačić,šef odjeljenja u MVP,dr.Jozo Dumančić,
ministar u mirovini,zapovjednik ustaškog pokreta Božo Kavran,sveuč. prof. dr. Edo
Miloslavić,šef štaba u rukovodstvu radničkog osiguranja dr.Ivan Musa,dekan Farmac.
fakulteta dr. Anton Vrgoč i zagrebački gradonačelnik Ivan Werner.«
U izvješću dalje piše: »U povodu osnivanja hrvatsko-japanskog društva(1.travnja 1944.)
u Hrvatskom glazbenom zavodu bila je priređena svečanost, kojoj je bila prisutna cijela
hrvatska vlada,diplomatski kor,kao i viši dužnosnici ustaškog pokreta i hrvatske vojske.
U sklopu muzičke priredbe govorio je predsjednik društva,doglavnik,dr.Mile Budak na
hrvatskom jeziku,i japanski poslanik dr. Miura na njemačkom jeziku.
Dr.Budak je naglasio povezanost dva naroda na kulturnom polju,i izrazio nadu da će novoosnovano društvo biti sredstvo gajenja prijateljstva između hrvatskog i japanskog
naroda.Dr.Miura je izrazio svoju zahvalnost svima onima,koji su mu pri stupanju na
dužnost ovdje u Hrvatskoj stajali na raspolaganju.Zatim je rekao da će ovo društvo
doprinijeti produbljenju kontakata između Hrvatske i Japana.Na kraju ove svečanosti
ministar vanjskih poslova priredio je prijam u čast prisutnih u prostorijama za stranu
štampu.Vrijedi pripomenuti, da japanski poslanik zadnje riječi svoga govora,želeći procvat hrvatskog naroda,izgovorio je na hrvatskom jeziku i dobio veliki aplauz.Ova gesta može se smatrati kao odličan diplomatski potez«, ističe Gestapo u izvješću koje potpisuje SS-Sturmbannfuhrer policijski Attache Helm.
Glavni ured službe sigurnosti iz Berlina,18. svibnja 1944.,u vezi s prispjelim im izvješćem
o osnivanju Hrvatsko-japanskog društva,umoljava da im hitno jave kakve mogućnosti
postoje za uspostavu veze s vodećim članovima japanske kolonije u Zagrebu,te ima li mogućnosti povjerljivo,nenapadno nešto doznati preko pukovnika Moškova?
Ustanoviti koliko Japanaca stanuje u Zagrebu,osim japanskog poslanika i njegova
pomoćnika.Već 19.lipnja 1944.odgovoreno je Berlinu:»Prema priopćenju dr. Benaka,
u Hrvatskoj nema japanskih državljana.Japanski poslanik održava prijateljske uske
odnose s književnikom Vladom Kovačićem,koji ima ambiciju da postane hrvatski poslanik
u Tokiju«.
Gestapo iz Zagreba,20.lipnja 1944. ponavlja da »Japanska kolonija u Zagrebu ne postoji.
Osim japanskog poslanika dr.Kaziuchija Miure i njegova pomoćnika ne nalazi se nijedan
japanski državljanin… Hrvatsko-japanskom društvu ne može se pridavati kakvo značenje.
Do sada je bila samo osnivačka skupština i velika priredba u povodu japanskog državnog praznika.Jedva se može pretpostaviti da hrvatski članovi društva kao,na primjer pukovnik Moškov,mogu dobiti kakav materijal od značenja.
Dr.Miura,prema njegovom osobnom pričanju,nalazi se oko dvadeset godina u japanskoj diplomatskoj službi.Došao je u Zagreb iz Berlina,a prije je radio tri godine u Rusiji pri
Japanskom poslanstvu. Poznavajući ruski jezik,vrlo se brzo snašao u hrvatskom jeziku.
Vrlo je čest gost u ovdašnjem klubu za stranu štampu i poznat je po tome da mnogo
pije, ali ne podnaša(tipično za japance).Potrudio se i uspio uspostaviti veze s raznim
granama iz SS-a«.
U povodu japanskog narodnog praznika,29. travnja 1944.,govoreći na hrvatskom
»krugovalu« Miura je istaknuo:»Tijekom svoga kratkog boravka u glavnom gradu
napredne zemlje Hrvatske,naučio sam već mnogo o hrvatskom narodu.Neobično me je dirnulo,što se hrvatski narod danju i noću trudi,da izgradi svoju novu državu.Vjerujem
da je hrvatski narod ponosan,što zadovoljno može promatrati djelo,koje je stvorio
tijekom prošle tri godine,iako se sjeća muka,koje je zbog rata morao pretrpjeti…Hrvatski
narode ! Uvijek si bio hrabar,kada si se latio mača,i uvijek si bio marljiv,kada si uzimao
plug u ruke…«.
U Zagrebu je veoma svečano,30.svibnja 1944.otvoren »Daruvarski klub«.Na toj je
svečanosti, kao prijatelj kluba, bio i Kazuichi Miura.
Hrvatsko-japansko društvo u rujnu 1944.izdalo je knjigu »Japanac o Japanu«.To je
zbirka napisa Kazuichija Miure objavljenih u raznim hrvatskim listovima,kojima je dodana
mala enciklopedija pojmova za bolje razumijevanje.Predgovor je napisao Mile Budak,
predsjednik Hrvatsko-japanskog društva.Knjigu sam pročitao i mogu reći da je odlična.
Ingformativna i interesantna.Ima čak preko 100 fotografija u knjizi tadašnjeg Japana.
Miura je uspio zainteresirati i Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu(u kojem danas,
2007.pleše i jedna japanska plesačica,koliko znam)da u svoj program uvrsti nekoliko
japanskih djela.Za te je predstave Miura nabavio potrebne kostime.
Ni u »veselom« se stanju iz njega nije moglo ništa izvući.Miura je imao mnogo novca,
pa se u vrijeme dok je živio u hotelu Esplanada govorilo u Zagrebu da je taj hotel samo
od njega živio,jer je neprestano pozivao diplomate i Zagrepčane na vrlo obilate čajanke,
objede i večere.Bio je obljubljen i bez sumnje najpopularniji diplomat u ratnom Zagrebu.
To više što je strahovitim žarom učio hrvatski jezik,što kod drugih poslanika nije bio
slučaj.Na tim je druženjima rado izgovarao hrvatske zdravice.
Volio je popiti,ali za razliku od Gestapo-a,general Ivo Perčević ističe da je dobro »podnašao alkohol«.Bio je poliglot.Budući da je imao veza u svim hrvatskim slojevima bio je vrlo dobro informiran,ali ni u »veselom« stanju iz njega se ništa nije moglo izvući.
Zagrepčanin diplomirani pravnik Željko Martić,koji je kao dječačić,u ratnim godinama
živio u Tuškancu i bio susjed Kazuichija Miure,sjeća se da je Miura jedno jutro pozvonio
na njihova vrata.
»U Japanu je naime običaj da se prigodom useljenja upozna susjede.Volio je s mojim
ocem raspravljati o situaciji uz pokoju čašicu,ali sam ga uvijek morao podsjetiti da je
21 sat,jer je tada počinjao svoj mali ritual.Naime, njegova supruga nikada nije putovala
s njim,ali su imali dogovor da svakoga dana u 21 sat,po našem vremenu,on gleda u
Mjesec,a ona je u isto vrijeme to činila u Japanu,pa su im se pogledi sretali na Mjesecu«,
prisjeća se Željko Martić.
Željko,koji čuva portret Kazuichija Miure,rad slikama Mujadžića,još se sjetio jednog detalja:
Kada su nakon pada NDH u kuću na Tuškancu 6,stigli ruski vojnici,njihov zapovjednik,
pukovnik Rak počeo se raspitivati tko je prije njega stanovao u toj kući.Kada su mu
rekli da je tu stanovao Kazuichi Miura,Rus je začuđeno rekao:»S Miurom sam studirao
u Berlinu«.(Večernji list, 6. veljače 1999.).
Sačuvani japanski izvještaji o situaciji u Hrvatskoj
U arhivu nekadašnjeg SSIP-a u Beogradu je oko 750 metara građe Ministarstva vanjskih
poslova NDH,a te građe ima i u Arhivu Jugoslavije,pa kada nam to bude vraćeno bit će
novih izvora za odnose između Hrvatske i Japana.
Sva sreća da su u arhivu japanskog Ministarstva vanjskih poslova sačuvani japanski
izvještaji o situaciji u Hrvatskoj,koji su upućivani posredovanjem japanskog vele-
poslanstva u Berlinu,kako nam je to potvrdio dugogodišnji diplomat,ugledan profesor
japanskog sveučilišta gospodin Tsuyoshi Kurokawa i sam zainteresiran za istraživanje diplomatskih odnosa Japana i Hrvatske.
Na jednom predavanju u Hrvatsko-japanskom društvu s temom »Je li Japanac
zagonetan ?«,dr. Kazuichi Miura počeo je konstatacijom:
»Netko izvan Japana ovako je poslije prošlog svjetskog rata formulirao japansko biće:
Jedan Japanac je šutnja,dva Japanca su smiješak,tri Japanca zagonetka«,a zaključio je:
»Japanci se suzdržavaju od razgovora,kad je govoriti nepotrebno,smiju se,kada su jedan drugomu došli bliže,ali nisu nipošto ni tajnoviti ni zagonetni«.
Izvor za post:tekst Frane Glavine,dr.znanosti i arhivara-povjesničara
tekst i slika iz japanskih novina o dočeku japanske delegacije u Berlinu
u lipnju 1941.godine
Post je objavljen 21.01.2007. u 21:46 sati.