Iste smo snove sanjali...
A onda odjednom...
Ponekad više ne znam što zapravo želim...
Bojim se promjena...bojim se kad ne znam što me očekuje...
"Što ako" i "ali" riječi su koje se gotovo svakodnevno nalaze na mojem meniju...
Znam da nije isprika ali...slijedom okolnosti ili naslijedno...ili ne znam kako...
...jednostavno sam takva...
Bilo bi savršeno kad bi mogla zaviriti u kristalnu kuglu i doznati što me čeka...
Tako bi mogla izabrati pravi put bez boli, bez straha od neuspjeha...
Bez živciranja...
Nažalost to nije moguće pa mi ne preostaje ništa drugo nego gubiti živce, gristi nokte i buljeći noću u prazan strop gubiti se u mislima...
Ponekad se toliko zapetljam u razmišljanju da stvorim probleme iz nečega što se zapravo nije ni dogodilo...a možda ni neće...
Zašto je to tako???
Zašto ne mogu mirno živjeti, boriti se za bolje, pa ako i ne uspijem, okrenuti novi list i jednostavno krenuti dalje.
Bojim se novog...bojim se nepoznatog...bojim se riskirati...
A tko riskira taj i profitira...
Bojim se da ja volim igrati na sigurno...
To mi je velika mana...ali...
Bitka je tek počela...moram izaći kao pobjednik
Želim se promjeniti...jer imam tri jako dobra razloga...
Tri jako dobra razloga...koji su mi velika podrška u svemu i guraju me naprijed...
Dva sada spavaju mirnim snom...
A treći će svaki čas stići kući s posla...
Moram se trgnuti radi njih...radi nas...
Trudim se, korak po korak...
Nije mi lako...ali nastojim se držati novih pravila igre
Post je objavljen 21.01.2007. u 22:19 sati.