Marketing
Quo Vado? ... if I knew where I was going, I wouldn't be asking.
no.51
" mogu ja sebe smatrati renesansnim čovjekom i samoukom, ali što ako me svijet bude tretirao samo kao nesavršenog učenika srednje škole "( C.D.Payne)
Čitam danas male dnevne novine 12+12 i vidim reportažu o djevojci toj i tojkoja je pobjegla u Pariz.Putovala je vlakom i kad joj je bilo dosta nazvala je Tatu i rekla mu da bi ona doma i da ga čeka ispred Notre dama.
U sekundi ne da sam poljubičastila nego sam uhvatila neku bjesnu boju grimizne, oči su mi iskočile iz dupalja a zubi škrgutali jedan o drugoga.. Zvijer se propinjala iz najdubljih grotlova moje utrobe i šiknula kroz moje bljedunjave pore van. LJUBOMORNAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA!!!!!!!
Na stranu sad sve one bolne svjetovne i realne stvari, moglo joj se dogodit to i to i to...ljudi to spominju kao da žele da se nešto dogodi. Cura je živa i zdrava.
KAd su je pitali zašto je otišla a ona veli da piše knjigu o putovanjima a kako će o tome pisati ako nigdje ne otputuje. Ma ludnica.
To su oni trenutci u životu koji vrijede. Kad si toliko hrabar i kad odeš.
Ja sam sve to u glavi. Ja sam svaki dan u raznim vlakovima i putujem naokolo. Koji sam ja patetični luzer sad vidim. Mislim si uh, što sam romantična, poetska svjetska duša....koračam metropolama ove naše zemaljske kugle, susrečem imaginarne zanimljive ljude, a sa druge strane mlada odvažna djevojka strpa par stvari u naprtnjaču ponese bilježnicu i olovku i ukrca se u vlak za Paris.LJUBOMORNAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA!!!!!!!
Sad je Superstar ne TVeu, obožavam taj satirični film iako ga eto trenutno ne gledam. Jučer sam se naguštala filmova i previše.
Gledala sam 25 sat na drugom, Norton car ali meni su najjača 'stvar 'u filmu mala Ana Paquin i Phillip Seymoure Hoffman. On zbunjeni profač a ona njegova učenica koja mu se uvaljuje. Nađu se u nekoj bizzaro situaciji u disko klubu, malo se zažnjaraju i onda nastane neugodnjak. Super mi je kad te napaljenice skuže da su ipak još 'male'.
Naravno moram spomenuti prejaki Nrtonov govor samom sebi u ogledalo gdje opere cijeli New York i sve živo i neživo. fuck you - govor
Onda sam gledala Zlatne dečke. ( Wonder boys )
Jedan od meni najboljih filmova. Robert Downey Jr. NJam,njam ijesam li rekla njam. Inače me boli briga što se ti holivuđani i ini urokavaju i uništavaju drozom ali kad je on imao te svoje trenutke bio je jedini na kojeg sam zbog toga šizila. Predobar je bio glumac da bi se uništavao. Izvukao se. thnx God.Ali MIchael Douglas. Zaljubim se u njega kad god gledam taj film. Imaš Gecka u Wall streetu, maš 'neznamkaksezove' u Basic instincts i imaš ga ovdje u 'dečkima' kao prof. Grady Trippa i vidiš kako ustvari može igrati, slabe,izgubljene i ranjive likove. NIsam ja njega previše voljela prije. Smilio mi se tek u 'The Game'..nekako mi je bio ljigav, izgledao perverzno sa onom usnicom koja je uvijek bježala negdje dolje...iako je ajde bio dobar u tom Wall streetu.
Profesor te uzme svojom pojavom,pa svojom izgubljenosti, svojom stvaralačkom blokadom, kad suprugu svoje ljubavnice usred noći kaže da voli njegovu ženu i kako se zakači za Jamesa i kao mu pomaže a u stvari on očajnički treba njega.
I kako je večer krenula u tom profesor-učenica tonu super su mi trenutci kako ga Kate Holmes peca a on se izvlači.
Ima mi neke magije u tim malim zabranjenim stvarima.
I dok ja eto se spremam odlutati gdjegod sa ( izabrat ću već kim ) povratnica iz Pariza puni stranice svoje bilježnice doživljajima i iskustvima.
Jesam li već spomenula zamjenicu JA i riječ LUZER u istoj rečenici? Idem gledat Hannu i njene sestre. Barem netko neurotičniji od mene.
Ah,utjehe.
Post je objavljen 21.01.2007. u 22:33 sati.