Marketing
"...ja bih se sad ljubio... s tobom se valjao..."
Ok ljudi! We're back! 
Nakon dugog vremena šta nismo niš pisale, ljudi su nas počeli tjerat da opet pišemo... Paaaa konačno smo našle vremena... A šta ima novog kod nas... ah, rekle smo da ćemo sljedeći post pisat na temu škole & naših problema, al' smo do onda zaboravile koje smo školske probleme imale.
Trenutni problem su... a jbg, ne možemo se natjerat da sjedimo i učimo (vrah zel msn!! kad po celi dani tu visimo) Uglavnom, jednu čeka matura, upisi na fax, dok drugu muči knjigovodstvo i lektira, a vremena nigdje... 
Zaključile smo kako nam je sjedenje u školi bezveze i bez imalo smisla...
Teja: "Pa, umjesto da sjedim na glupom francuskom i niš ne radim mogla bih u tih 45 min oprat suđe i usisat kuću!!!"
Vale: "Imaš pravo, to je totalno gubljenje vremena..."
Dakle, sad vidite na šta smo spale... A i osim toga, po glavi nam se i dalje motaju neke osobe koje ne bi smjele... khmm... "Is this love, is this love, is this love that I'm feelin'??" 
Pa je sve to skupa jaaaaaako teško izdržat...
Ali.. počele su nam MAŠKARE!! 
Ono šta smo čekale cijelih godinu dana... I sad opet živimo od vikenda do vikenda, i samo smišljamo u šta ćemo se maškarat sljedeće subote! Naravno, nećemo vam reć... 
možete doć va Viškovo pa se sami uvjerit... Jer da, da.. znamo.. Veeeeeeeeeelika fešta pul Jušić.. Al' mi se ne mičemo z Viškova (Mauro, Maurich, Daria... sorry) Sam početak maškara... je bio predobar!! Dakle, izbor za kraljicu karnevala, puuuuuno maškara, puuuuuno punča (kojeg Teja nije ispuštala iz ruku, nego ga njihala k'o bebu i govorila "maaaaaaj preeeeeešs" - Vale: "Sorry ako nisi kroner! Ovo je zabrinjavajuće... ) i medice, adrenalin na nivou, jedna osoba koja još dodatno ugrije situaciju, ples na pozornici... Totalna ludnica... i za kraj-> naša predstavnica je pobjedila... Marijanica je kraljica karnevala!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Dal da spominjemo Božić, Novu godinu?? Pa nemamo baš niš zanimljivo za spomenut... Klasično prejedanje za blagdane 
(ok, da.. mi idemo na dijetu... mo'š mislit) Za Novu smo bile svaka na svom kraju (Eh... Razlaz u željama..) Tako da... a onda, odmah nakon toga, 3.1. Vale slavi roćkas...
VALE, JUBE... ŽELIM TI PUNO, PUNO, PUUUNO SREĆE I JUBAVI I DOBRIH OCJENA... HAHA... I MAŠKARA, ALKOHOLA, KHM... GLU-A.. (e, sad... s kim i gdje.. khm?? Ni bitno) 
I sad se vjerovatno pitate kakve ima veze naslov sa temom našeg posta?? Paaaaaaaa to smo mi... Kod nas ništa nema veze... To je samo pjesma koja nam se slučajno vrtila dok smo počinjale pisat post... hehe, i sasvim slučajno je povezana s nekim osobama... 
koje... Ah, ma lagano nas ubijaju... jer se zaljubljujemo, a ne bismo smjele... jer oni to ne zaslužuju, a sad je prekasno... Ruke se tresu, mi problijedimo, koljena klecaju, jezik se plete... a suze dolaze na oči... ("...ruke se pote, a glas drhti, a tebe kot da zame briga ni...") Jedna drugoj govorimo "Ne daj se, budi jaka", "Ne bediraj se zbog njega", "Ne daj mu da ti uništi večer..." A slučajno se negdje čuje neka pjesma npr. Črna zvizda od Gustafi, il' "Stranac u noći" ili Da te mogu pismon zvati... il' neka četvrta depresivna pjesma i sve te riječi više nemaju smisla... 
Tako da... a... Mislimo da smo se zaljubile... Like... yeah... We give up... That's it... I pokušavamo se pomirit sa istinom da teeeeeeeeeeeško da ćemo dobit to što želimo (tj. koga želimo)... al'... To je ono, uvijek se nadaš... Tu nema pomoći...
Do idućeg posta, veliki pozdrav od halubajki!
Post je objavljen 21.01.2007. u 21:15 sati.