Aristofan: Žene u narodnoj skupštini
II scena
II čin
SUSJED:
Hej, tko je ovo? gle, Belpira susjedaI
BELPIR:
Da, ja sam, Belpir!
SUSJED:
Ti si? Deder reci mi,
od čega si smeđe-žut? Da nije na tebe
sav proljev svojih suvremenih stihova
istovario moderni naš liričar?
BELPIR:
Koješta! To sam moje žene haljinu
od šafranove boje žutu uzeo
da van izaći mogu da se poserem
onako na brzinu.
SUSJED:
Plašt si vlastiti
zaboravio negdje?
BELPIR:
Ne znam kazati,
u krevetu ga nema, sam sam tražio.
SUSJED:
Šta ženu ne pitaš da ona pronađe?
BELPIR:
Ne mogu! Moja žena nije kod kuće.
Još noćas iz kuće je kradom kliznula
i sve se bojim: dobro biti ne može.
SUSJED:
To isto, boga mi, sam doživljavam.
i moja žena noćas ode bestraga,
moj plašt je kao i tvoj kradom nestao.
I čizme su mi iznenada ukrali.
Ne mogu da ih nađem, nema tragova.
BELPIR:
I mojih nema, onih pravih spartanskih!
Odjurih smjesta, crijeva su me tjerala,
Praksagorine brže nabih papuče
da čiste plahte u kuće ne zaserem.
SUSJED:
Šta sada? Možda ju je zvala susjeda
na doručak još sinoć?
BELPIR:
/još uvijek čuči/
Po mom mišljenju
to može biti! Žena mi je čestita.
SUSJED:
Koliko misliš vjenaca kobasica
izgurati ovako, dragi susjede?
U skupštinu se žurim, plašt da pronađem,
jer samo jedan imam, moram tražiti.
BELPIR:
I ja ću s tobom, samo da se iščistim,
zatvorila mi divlja kruška, čini se,
kroz crijeva prolaz. Možda je i koštica
i šupku zastala, pa neće napolje.
SUSJED:
Zbog takve kruške ili takve koštice
jedanput neki preslavni naš vojvoda
u slavnu bitku jadnik je zakasnio.
BELPIR:
Dionisa mi! Trbuh mi se nadimlje.
A šta da radim? Nije ni to najgore.
No što će biti kad se opet najedem?
Sam ne znam, kamo će se govno probiti?
kroz šupak, sav otečen, nema prolaza.
Nek dođe liječnik, koji se razumije
u guzice. a možda čak i topli brat!
Da, peder bi mi posve dobro došao!
A liječnik ne, jer ja ne zovem liječnika.
Sad znam tko može oteklinu smekšati!
Govornik taj bi, zna se, bio najbolji.
Od proljeva, od dreka i od stenajnja
sam on se hrani. tog mi dovedite!
na rodilište ne kanim računati.
O bozi, smilujte se, ne dajte
da meni napuklom ko noćnoj posudi
na pozornici pisci se podruguju.
Post je objavljen 21.01.2007. u 21:24 sati.