...da umorna sam od života, umorna od boli, umorna od plača, umorna od... umorna od svega.
Jednostavno rečeno ne mogu više. Sve je tako teško i ni sama ne znam kako dalje. Samo znam da bi rado mjenjala bol za slobodu i patnju za snove koji će mi pomoći da nastavim, rado bi mjenjala suze za smijeh i tugu za radost... Rado bi promjenila svoj sadašnji život za nešto ljepše...
Treba mi samo malo ljubavi i sreće, treba mi da ljubav osjetim od drugih ljudi, posebno svojih najbliži...a ne da se osjećam kao usamljena ptica, kao ranjena srna, kao oblak bez sunca. Jer meni treba samo malo ljubavi da me povrati u život, jer ono što sad doživljavam i osjećam,a to je da sam usamljena i osjećam se ko da sam sama na svijet, kao da nema nikoga tko bi me poslušao i shvati, tko bi me zagrlio i rekao da će sve biti u redu i da me voli takvu kakva sam bez obzira na sve...
Treba mi netko... tko će stajati uz mene i tko će biti moja utjeha...
Jer kao što kaže stih jedne pjesme: ''odavno je tuga moja prijateljica'', samo nju u ovom trenutku imam, tugu i bol...
Post je objavljen 21.01.2007. u 18:41 sati.