Došla sam danas na msn...i...gledam ajme kome da dosađujem...i vidim...luka je tu...hihihi...mogla bi njemu...uglavnom...nakon kraćeg razgovora...opet smo došli(ko i uvijek) na bedastu temu koja zbedira čovjeka...hm...rekao mi je da sam emo...i...da nisam proživjela niš u životu da si ja sam to zabrijavam...kad sam si malo razmislila...moguće je...
Uglavnom...počeo me nagovarat da mu kažem...nešto najgore što mi se u životu dogodilo...u početku nisam htjela...ali on ne odustaje....hihihi...u tom trenutku se otvorila jedna stara rana...sjetila sam se dijela života kojeg već dugo pokušavam zaboravit...ali možda je bolje ovako...ispričala sam mu sve moje gluposti i ideje...i...kako nakon toga mrzim samu sebe...ali bar sam naučila cjeniti život...i cijeniti ljude do kojih mi je stalo...hvala luka...najbolji si...stvarno znaš čovjeka izvuć iz svake situacije...uvijek nađeš načina da nekome vratiš osmijeh na lice...i...što je najvažnije...znaš slušati...možda te zato ljudi toliko vole...i smatraju te super frendom...drago mi je da sam te upoznala i nadam se da ćemo postat i ostat super frendovi...pusica...
Post je objavljen 21.01.2007. u 16:22 sati.