gledam kroz prozor. vani sve tmurno i sivo. sjecanja na ljetovanje naviru...
pa eto, doslo mi je da vam ispricam svoju jednu (ajmo je tako nazvati) ljubavnu pricu.
pretprosle godine, cim sam ugledala tog decka, zaljubila sam se u njega. crnokos, preplanuo, zgodan... a i ne samo to, ja sam se njemu takodjer svidjela. no, mene je preko godine zaljubljenost prosla. sljedece godine sam takodjer dosla na more, na isto mjesto. kupala sam se jednog dana u moru i gledam ja u ljude na plazi, a ono... ne nije moguce! to je ON!!! decko kojem se ja jos uvijek svidjam a meni se on sad gadi... primijetio me, namignuo mi, a ja sam pozeljela nestati.
navecer sam skroz zaboravila da je on tu, pa sam se istusirala i obukla bas ono u cemu izgledam zgodno za popizdit. kratke hlacice i majica do iznad pupka. i sisla sam ja u prizemlje, a ondje on. ja pozeljela NESTATI koliko me bilo sramota kad sam skuzila u cemu obucena stojim pred njim. a njemu ispale oci. samo sto mu sline nisu procurile koliko se zblenuo u mene. ja sam mu najradije pozeljela rec "kaj buljis, crko dabogda!" al nisam.
inace je taj decko skroz ok, al je perverzan, slusa narodnjake i te stvari kakve slusaju seljacine poput njega. ima smisla za humor.
"Imas vikendicu?" pita on mene jednom.
"Da, u Slunju" potvrdjujem ja.
"Tamo se slini?" upita on.
"Molim?" upitala sam al sam na vrijeme skuzila foru. Slunj - slini. mala igra rijecima!
I opet mi jednom razgovaramo.
"Kako se zove tvoja ulica?" pita on.
"Gotovceva" kazem ja.
"A jel' gotova?" upita on smijuci se.
ja bih mu najradije tad rekla "ti ces bit gotov ako jos jedanput onak blenes u mene!" al nisam htjela.
cao ljudi, citajte i sutra...
Post je objavljen 21.01.2007. u 16:09 sati.