Na pravoslavni Božić, prije nekih desetak godina, upoznao sam Irca Jimmyja. Priveo ga je moj zemljak - tiskar i pjesnik Petar. Popili smo desetak Amstela u šok-sobi bircuza Dolac, koji je u to vrijeme bio središte mog svemira.
'Lutam gradom
tražim ljude
možda ću tako lakše
sebe naći'
(Čudna šuma)
Negdje oko druge trećine razgovora shvatio sam da je Jimmy, iako se prikriva kao trgovac nekretninama, Tajni Majstor. U to sam se vrijeme teorijski zanimao za psihodelike i psihotropike, pa sam požurio da ga ispitam..
- Jimmy, šta ti misliš o LSD-u i ekstaziju?
- Ha, pa čuj, bio sam i na jednoj i na drugoj stazi. Putovao sam s tripovima, a pri počecima ravea živio sam skoro godinu dana životom E-a. Na koncu, mislim da je trip pogodniji za osobu željnu mudrosti, iako je ekstazi ugodniji. E daje samo ljubav, a LSD provodi i kroz strah i kroz ljubav. Tripovi su, dakle, daleko duhovno realniji.
Odmah sam shvatio da sam čuo značajnu stvar. Ali nisam je mogao odgonetnuti. Postala mi je poput koana, zagonetke koju japanski Zen učitelji daju svojim učenicima. Mumonove koane suvremenik je nazvao 'olovni uštipci', a meni je Jimmyjeva riječ pala na dno želuca poput teške kugle.
Zašto je ljubav nepotpuna, a ljubav i strah se nadopunjavaju?
Odgovor je došao puno kasnije.
Ljubav je strah, a laž istina.
Post je objavljen 21.01.2007. u 14:53 sati.