Dragi moji!
Znam da vam nisam već dugo pisala,
ali nisam imala nikakvu inspiraciju,
a ni vremena...
Stalno vam pišem o Robiju jer
stalno mi on zaokuplja moje misli.
Jučer sam bila vani
i s nama je bio jedan dečko
koji mi se cijelo vrijeme upucavao,
ali za živo čudo nije bio napstan.
Bio je jako pristojan i uljudan...
Rijetki su takvi...
Stalno smo razgovarali,tražio je moj broj,
ali tijekom razgovora ja sam bila jako rezervirana
i stalno sam mislila o Robiju
kao da mi ne da da ga izbacim iz sebe
iz svojih misli,srca...
Nisam imala ništa s tim dečkom
samo zato da Robi to ne sazna...
Žao mi je dečka i peče me savjest,
a ni ne znam zbog čega.
Ljudi kažu da vrijeme liječi rane,
ali ako si mi sami ne izliječimo niko neće.
Uglavnom ovim postom želim reći:
U TIŠINI NOĆI ČESTO BIH POŽELJELA
SAMO NEKOLIKO RIJEČI LJUBAVI
JEDNOG ČOVJEKA,
A NE PLJESAK TISUĆU LJUDI...
Post je objavljen 21.01.2007. u 14:02 sati.