Misli su tkale se u draci,
Dijete sam kamena, mozda sam zato jaci.
Ne placi jer ne placem ni ja,
Ne vuce me nostalgija,
Jer ja sam ostao i nikad nisam postao,
Drugi covijek, drugo lice,
Jos me prate price sanjalice...
Da, i to sam ja,
U metezu, u vrtlogu zivotnih staza,
I mozda predugo traje ta faza,
Jer ti si navikla na veze fine,
A mene izvuces iz naftaline, tu i tamo,
Da se poigramo.
Ja pristajem da skratim trenutke,
Da stavis me uz ostale lutke,
I da me onda opet skrijes,
Kad svoje srce ugrijes.
A ti ces ostati sama, kao i ja,
Tebi nevolja, meni navika...
Post je objavljen 21.01.2007. u 13:54 sati.