Hmmmm....
Dugo je prošlo otkad smo se čuli zadnji puta....
Mnogi od nas su ostarili....stekli životna iskustva...spremni zaklopiti oči....po posljednji put(ko stare babe od milijun godina)
Ceste više nisu iste...(prije su skretale desno, sada ljevo) zgrade su narasle...(padala je kiša-kiša pada, zgrade rastu!!) Ljudi su se promjenili....(narasle su im brade) Više ne spavamo pod istim nebom...(sa zvjezdama na nebu)
I možda još ponekad neki od nas rijetkih se zapitaju čemu tražiti granice morbidnog u savršenoj iluziji svijeta.....(i da me nitko nije pitao da mu ovu rečenicu objasnim)
A onda se sjetimo da će uskoro sistematski gdje će razotkriti našu ogoljenu dušu...iščupati sve naše najintimnije tajne....
Zar nam je suđeno da uz pakao škole moramo i to....
nije li dovoljno što smo zaljubljeni??
Nije li dovoljno što nam neide??
Nije li previše što smo bolesni??
I uglavnom bilo bi ljepo da uzmete u obzir činjenicu da smo pod utjecajem temperature pa neznamo što pišemo....
Post je objavljen 21.01.2007. u 11:23 sati.